Pješčara

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 786982 od 22. lipanj 2026. u 09:12 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Stvorena nova stranica sa sadržajem: »{{Infookvir | naslov = Pješčara | vrsta = geomorfološka pojava | sastav = pijesak (kvarcni, karbonatni, glinoviti udjeli varijabilni) | procesi = eolska akumulacija, fluvijalni nanos, abrazija | rasprostranjenost = stepska i polupustinjska područja, riječne doline, obalne zone }} Pješčara je zemljopsno-morfloška cjelina izgrađena pretežito od pijeska, nastala djelovanjem eolskih, fluvijalnih ili obalnih procesa. Pješčare se pojavljuju...«.)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pješčara

Pješčara je zemljopsno-morfloška cjelina izgrađena pretežito od pijeska, nastala djelovanjem eolskih, fluvijalnih ili obalnih procesa. Pješčare se pojavljuju u različitim klimatskim zonama, a karakterizira ih visoka poroznost, nestabilnost i osjetljivost na eroziju.[1]

Zemljopisna rasprostranjenost

Pješčare se javljaju u više tipova okoliša:

  • Eolske pješčare – nastale akumulacijom pijeska koji prenosi vjetar; česte u suhim i polusušnim područjima.[2]
  • Fluvijalne pješčare – formirane u riječnim dolinama, naplavnim ravnicama i starim riječnim koritima.[3]
  • Obalne pješčare – povezane s plažama, obalnim dinama i abrazijskim procesima.[4]

U jugoistočnoj Europi najpoznatiji primjer je Subotičko‑horgoška pješčara, najveći pješčani kompleks Panonske nizine.[5]

Nastanak i razvoj

Nastanak pješčara ovisi o nekoliko čimbenika:

  • Izvor pijeska – erozija stijena, riječni nanos, abrazija obale.[6]
  • Transportni mehanizmi – vjetar (eolski procesi) i voda (fluvijalni procesi).

Uvjeti akumulacije – otvoreni prostori, suha klima, nedostatak vegetacije.

S vremenom se pješčare mogu stabilizirati rastom vegetacije ili promjenama u hidrološkim uvjetima.[7]

Ekološke značajke

Pješčare su staništa brojnih specijaliziranih biljnih i životinjskih vrsta koje su prilagođene ekstremnim uvjetima:

  • visoka insolacija
  • brze temperaturne promjene
  • niska zadržljivost vode
  • nestabilno tlo

Zbog osjetljivosti na eroziju i antropogene pritiske, mnoge pješčare danas su predmet zaštite.[8]

Primjeri pješčara

Značaj za čovjeka

Pješčare imaju gospodarsku i kulturnu važnost:

  • izvor su građevinskog pijeska
  • predstavljaju zaštitne zone od vjetra i poplava
  • važna su rekreacijska i turistička područja
  • služe kao istraživački modeli za geomorfologiju, ekologiju i klimatologiju[12]

Izvori

  1. Marković, S. B. i dr., Eolski procesi u Panonskoj nizini, Geografski zbornik, 2013.
  2. Goudie, A., The Human Impact on the Natural Environment, Wiley-Blackwell, 2018.
  3. Bridge, J., Rivers and Floodplains, Blackwell Publishing, 2003.
  4. Bird, E., Coastal Geomorphology, Wiley, 2008.
  5. Subotičko-horgoška pješčara, hr.wikipedia.org, pristupljeno 2026.
  6. Summerfield, M., Global Geomorphology, Routledge, 2014.
  7. Hesp, P., Coastal Dunes, Springer, 2021.
  8. UNEP, Global Environment Outlook, 2019.
  9. Subotičko-horgoška pješčara, hr.wikipedia.org, pristupljeno 2026.
  10. Vasić, V., Deliblatska peščara – geomorfološka analiza, SANU, 2015.
  11. Benac, Č., Geomorfologija hrvatske obale, HGI, 2012.
  12. Goudie, A., Encyclopedia of Geomorphology, Routledge, 2004.