Ivan Korunić
Ivan Korunić (Mostar, 1953.), hrvatski gitarist, klapski pjevač, glazbeni urednik i glazbeni pedagog.[1]
Životopis
Rodio se u Mostaru u obitelji podrijetlom s Korčule (Smokvica). Roditelji su mu živjeli u Čapljini gdje je otac bio vojno službovao, a u Mostaru se je rodio jer to je bilo najbliže rodilište. Poslije je živio u Splitu, gdje mu se otac preselio nakon neuspjeha poljodjelske karijere na Korčuli. Mati je znatno utjecala na ljubav prema glazbi svoje djece, vodeći ih na razne priredbe i kazališne predstave. Ivan je u Splitu opčinila svirka gitare, a vidjevši voditelja ansambla Dalmacije Maria Nardellija, zaželio je baviti se sviranjem gitare. Bio je prvim učenikom gitare u srednjoj Glazbenoj školi, a prvo glazbalo koje je svirao u toj školi bila je tambura. U Splitu je često svirao gitaru na Peristilu, svirajući neuobičajeni repertoar – klasičnu glazbu. Jednom mu je došao legendarni Toma Bebić kojeg se Korunić dojmio, a koji je oblikovao Korunićev odnos prema glazbi i životu. Rodila se je glazbenička suradnja koja je ostala zabilježena u izvornoj inačici skladbe Leute moj, izvedene na Splitskom festivalu. Korunić je na svojim svirkama na Rivi, Peristilu, Bačvicama i Firulama s društvom je izvodio ondašnje rock hitove, što je toliko impresioniralo njegove školske kolege da su brojni, iako opsjednuti rock glazbom, pretplatili se na programe klasične glazbe Dalmacijakoncerta. Kao srednjoškolac sudjelovao na brojnim glazbenim natjecanjima. 1973. je osvojio prvo mjesto u Jugoslaviji, podijelivši nagradu s Darkom Petrinjakom te nakon toga još nekoliko puta je bio proglašen najboljim gitaristom u Jugoslaviji u kategoriji srednjoškolaca. [1]
Htio je nastaviti glazbenu nadogradnju, ali u državi nije bilo takve ustanove iznad razine srednje škole. Pokušao je upisati u Lenjingradu i Manchesteru, ali nije uspio. Razočaran, povukao se na Korčulu. Upisao je studij prava, koji je prekinuo, pa Glazbeni odsjek Više pedagoške akademije u Splitu da bi mogao biti učitelj glazbenog u osnovnoj školi, a onda mu je prijatelj koji je studirao glasovir u Zagrebu ga obavijestio da se otvara studij gitare na Muzičkoj akademiji. Problem je bio uzeti dokumente sa Pedagoške akademije na kojoj je bio upisan da bi uopće imao što predati na zagrebačku akademiju. Činovnik mu nije htio dati dokumente, ali netom poslije je na Korunića naišao poznati glazbeni pedagog Josip Mirošević koji je pribavio Koruniću dokumente s akademije. Da bi upisao studij na Zagrebačkoj akademiji, tek je trebao položiti prijamni, ali trebalo je isposlovati potvrdu da je student što mu je proviđalo znatne popuste. Našao se u situaciji zapleta, jer je potrošio prava kao student Pravnog, a pa je trebalo dobiti potvrdu da je redovni student Pedagoške akademije s koje je netom podigao dokumente, na kraju je izvukao potvrdu. Na prijamnom je bio najbolji među deset kandidata. Tako je u Zagrebu bio prvim studentom gitare na Muzičkoj akademiji. Na pola studija je zaključio da ne napreduje glazbenički, a profesor Stanko Prek je prepoznao da zadržavanje u redovnom ritmu školovanja Korunić stagnira, pa mu je omogućio da kao napredni student proći brže kroz studij te je Korunić diplomirao dva semestra brže te je postao prvi diplomirani akademski gitarist u Hrvatskoj. Tijekom boravka u Zagrebu je mnogo svirao na koncertima, snimao, koncertima, radio kao glazbeni pedagog po gotovo svim glazbenim školama u Zagrebu kao honorarac. Prvi posao dobio je u Glazbenoj školi Vatroslav Lisinski odmah čim je diplomirao, nakon diplomskog koncerta, a na to radno mjesto ga je pozvao prof. Vladimir Kranjčević. Uskoro je postao asistentom na Muzičkoj akademiji. [1]
Boravio je u Londonu. Također je prvim profesorom gitare na srednjoj Glazbenoj školi u Šibeniku. Svirao je gitaru u Berekinima, pjevao baritona u klapi Šibeniku. Na radijskim postajama Radiju Splitu i Radiju Šibeniku bio je glazbenim urednikom. Za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, bio je urednik glazbeno-plesnog programa Međunarodnog dječjeg festivala.[1]
U drugoj polovici 2010-ih svirao je u sastavu Vagabundo Gorana Karana.[1]