Okcitanski jezici
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Oksitanski jezik occitan, lenga d'òc | |
| Države govorenja: |
Francuska, Španjolska, Italija |
| Regije govorenja: |
Europa |
| Broj govornika: | materinski jezik: 2 milijuna |
| Rang: | |
| Razredba: | indoeuropski jezici |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | {{{iso1}}} |
| ISO 639-2: | {{{iso2}}} |
| ISO 639-3: | [[iso639-3:{{{sil}}}|{{{sil}}}]] |
| Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima | Popis jezika | |
Okcitanski jezici (langue d'oc) ogranak iberoromanskih jezika koji se govore u departmana južne Francuske, te u nekim dijelovima Španjolske i Italije. Ovoj skupini pripada najmanje dva jezika[1] od kojih je živ jedino Okcitanski jezik a ima 6 dijalekata [2] od kojih su njih pet imali status posebnih individualnih jezika: overnjanski (Auvergnat [auv]), gaskonjski (Gascon [gsc]), langedoški (Languedocien [lnc]), limuzinski (Limousin [lms]) i provansalski (Provençal [prv]).
Drugi jezik bio je izumrli judeoprovansalski [3]. Gaskonjski se također ponekad smatra posebnim jezikom [4].
Jezici
- 1) Okcitanski jezik
- 2) Judeoprovansalski jezik, ili shuadit kojim su do 1977. govorili Židovi u departmanu Vaucluse u južnoj Francuskoj i u gradu Avignon.
- 3. Starookcitanski ili staroprovansalski [pro, povijesni je jezik i prethodnik današnjg provansalskog jezika]
Izvori
Vanjske poveznice
| |||||||||||