Soko J-20 Kraguj
| |
|---|---|
 | |
Opći podaci
| |
| Tip | Školski, laki jurišnik |
| Proizvođač | SOKO |
| Probni let | 1964. |
| Status | Povučen |
| Prvotni korisnik | SFRJ |
| Broj primjeraka | 85 |
Portal: Zrakoplovstvo 
| |
SOKO J-20 Kraguj je jednosjedni zrakoplov jugoslavenske proizvodnje namijenjen za obuku i lake jurišne zadatke. Prvi put je poletio 1964.
Opis
J-20 Kraguj je jednomotorni niskokrilac s neuvlačećim podvozjem. Pilot sjedi u zatvorenom kokpitu s poklopcem koji se otvara prema nazad, a cijela kabina je ventilizirana i ima ugrađen sustav grijanja.
Pokreće ga jedan Lycoming GSO-480-BIAG klipni motor snage 253 kW koji vrti Hartzell HC-B3Z20-1 trokraki metalni propeler.[1] U dva unutarnja gumena spremnika može ponijeti 164 kg goriva što mu omogućuje radijus djelovanja od 623 km s punim naoružanjem. Ugrađeno naoružanje čine dvije strojnice Colt Browning Mk-II s 650 metaka koje su smještene u krilima. Osim toga, ispod krila može nositi različita nevođena raketna zrna i bombe.
Namjena
Dizajniran je za nisko leteće jurišne zadatke danju i noću te obuku pilota u takvim uvjetima. U slučaju rata trebao je izvoditi partizanske napade na neprijateljske helikopterske desante.[1]
Tijekom napada na Dubrovnik u Domovinskom ratu, kraće vrijeme koristila ih je Teritorijalne obrane Crne Gore.[2] Jedan "Kraguj" je stradao na Južnom bojištu (reg. oznake 30141). Crnogorski agresori su ga slučajno oborili 3. listopada 1991, misleći da se radi o hrvatskoj letjelici. Tom prilikom izgorio je njegov pilot Aleksandar Simović.
Ovu laku letjelicu koristili su pobunjeni Srbi u RH, BiH, ali Kraguj je obavio i više operacija na Kosovu. Veći broj letjelica zarobljen je tijekom operacije "Oluja" na udbinskom aerodromu, od kojih je jedan primjerak uveden u postroj HRZ-a. Danas se isti nalazi u muzeju na otvorenom zračne baze Zemunik.
Tehničke karakteristike
Osnovne karakteristike
- posada: 1
- dužina: 7,93 m
- raspon krila: 10,58 m
- površina krila: 17 m2
- visina: 3 m
- aeroprofil: NACA 4415
Letne karakteristike
- najveća brzina: 295 km
- ekonomska brzina: 280 km/h
- dolet: 800 km
- brzina penjanja: 8,0 m/s
- najveća visina leta: 8.000 m
- motor: 1× Lycoming GSO-480-B1A6
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Rendulić, Zlatko (1996.). Avioni domaće konstrukcije posle Drugog svetskog rata. Beograd
- ↑ http://www.domovinskirat.hr/content/view/9922/948/
| ||||||||||||||