Oliver Jakovčev
Oliver Jakovčev Berekin (Šibenik, 30. srpnja 1960.), hrvatski glazbenik i športaš iz Betine na Murteru. Po struci je brodostrojar. Široj javnosti poznatiji kao pjevač i suosnivač grupe Berekini.
Životopis
Rodio se je u Šibeniku. Nastupao sa sastavom Berekinima od osnutka sastava 1988. godine. Berekini su imali uspješnice Šinjorina , Viruj ti meni i Dižen sidro.
Prvi singl Berekina je iz 1993. Ne mogu ja bez Marije, nakon čega su uslijedila dva prepjeva skladba Gipsy Kingsa, Kad me ne bude i Nek' zvone gitare. Jakovčev je s Berekinima ostavio zapis na četirima studijskim albumima:
- Berekini(1996.)
- Zakonom zaštićeno(1997.)
- Baš me briga (2000.)
- Proplakat će zora(2007.)
Sa Zoranom Mišolonginom surađivali su od 1996. do 2001., koji je autorski ostvario s njima tri studijska albuma. Četvrti studijski album je uradak je više autora, među kojima je Oliver Jakovčev. Pjesme su mu izvedene kao uspješni dueti:
- s Vinkom Cocom (Tri prolića),
- s Oliverom Dragojevićem (Viruj ti meni)
- s dubrovačkom klapom Maestralom (E moj gosparu, autorski rad Nike Bulića).
Nakon što se sastav Berekini raspao 2011. godine, Jakovčev je nastavio samostalnu karijeru. 2010. je objavio samostalni album Dižen sidro u izdanju Music Stara, na kojem pjeva s još nekoliko poznatih glazbenika i sastava:
- ženska klapa Volosko (Istrijanke)
- Vivien Galetta (Ljubav mog života)
- Tomislav Bralić (Zora Jadranska)
- ženska klapa Mela (Punta Opata)
- pjevači Ante Radosa (Srića tugom opletena)
- grupa Fortunal (Mali karić).
Album sadrži tri skladbe koje su u čast:
- prerano preminulom kolegi iz Berekina, Anti Grgantovu, dobrom duhu tog sastava (Prijatelju najbolji)
- tragično preminulim vatrogascima na Kornatima (Junaci Šipnata)
- tragično preminuloj supruzi dragog prijatelja (Srića tugom opletena).
Jakovčev Njegov glazbeni izraz su motivi Dalmacije, mora i života uz gitaru, ali na jedan posebno vedar i veseli način, što je konačno i u skladu s imenom njegove bivše grupe, a danas dijelom njegovog imena – Berekin, (dalmatinski izraz za - malog vragolana).
Osim zvukovne autentičnosti i prepoznatljive boje glasa, Olivera karakterizira i njegov vizualni identitet. Crvena marama (šudar) sa izvezenim znakovljem (buale) sa tradicionalne šibenske kape' dodatna su orginalnost njega kao izvođača na hrvatskoj estradi.
Oliver se istaknuo i kao autor - izvođač nekih sportskih uspješnica: Hrvatske barakude, Srce Šibenika, Ela, ej Brodograditelj, te kao autor glazbe u dokumentarnom filmu Brodograditeljevih 70.
Strast prema glazbi i sportu učinili su Olivera nezaobilaznim dijelom lokalnog dalmatinskog identiteta. Sve je to opet došlo do izražaja na njegovom novom studijskom albumu Reci mi, more moje, objavljenom 2024. u izdanju Scardone.
Zadnjih par godina u repertoaru ima i pjesme svog glazbenog uzora, a pukim slučajem i imenjaka, pa izvodi i program Oliver pjeva Olivera .