Hantavirus
Predložak:Infookvir virus Hantavirusi su virusi iz porodice Hantaviridae koji uzrokuju bolest kod ljudi. Hantavirusi se prirodno nalaze prvenstveno u glodavcima. Općenito, svaki hantavirus prenosi jedna vrsta glodavca i svaki glodavac koji nosi hantavirus nosi jednu vrstu hantavirusa. Hantavirusi u svojim prirodnim rezervoarima obično uzrokuju asimptomatsku, perzistentnu infekciju. Međutim kod ljudi, hantavirusi uzrokuju dvije bolesti: hemoragijsku groznicu s bubrežnim sindromom (HGBS) i hantavirusni plućni sindrom (HPS). HGBS uglavnom uzrokuju hantavirusi u Africi, Aziji i Europi, nazvani hantavirusi Starog svijeta, a HPS obično uzrokuju hantavirusi u Americi, nazvani hantavirusi Novog svijeta.
Hantavirusi se prenose uglavnom putem aerosola i kapljica koje sadrže izlučevine glodavaca, kao i putem kontaminirane hrane, ugriza i ogrebotina. Čimbenici okoliša poput količine oborina, temperature i vlažnosti utječu na prijenos. HGBS je obilježen bubrežnom bolešću s oticanjem bubrega, prekomjernim količinama proteina u mokraći i krvlju u mokraći. Stopa smrtnosti HGBS-a varira od manje od 1% do 15%, ovisno o virusu. Blagi oblik HGBS-a, koji se često naziva nefropatia epidemica, često uzrokuju Puumala virus i Dobrava-beogradski virus. Kod HPS-a, početni simptomi nalikuju gripi, s povišenom temperaturom, glavoboljom i bolovima u mišićima, nakon čega slijedi iznenadno respiratorno zatajenje. HPS ima višu stopu smrtnosti od HGBS-a, iznoseći 30–60%. I za HGBS i za HPS, bolest je posljedica povećane vaskularne propusnosti, smanjenog broja trombocita i pretjerane reakcije imunološkog sustava.
Genom hantavirusa sastoji se od tri segmenta jednolančane RNK negativnog smisla koji svaki kodira jedan protein: RNK-ovisnu RNK polimerazu (RoRp), prethodnik glikoproteina šiljka i N protein. Segmenti su omotani N proteinima kako bi tvorili ribonukleoprotein (RNP) komplekse, od kojih svaki ima pričvršćenu kopiju RoRp-a. RNP kompleksi okruženi su lipidnom ovojnicom iz koje izviru proteini šiljka. Replikacija započinje kada se šiljci vežu na površinu stanica. Nakon ulaska u stanicu, ovojnica se spaja s endosomima i lizosomima, čime se RNP-ovi ispuštaju u citoplazmu. RdRp zatim prepisuje genom kako bi proizveo glasničku RNK (gRNK) za translaciju pomoću ribosoma domaćina radi proizvodnje virusnih proteina te replicira genom za potomke viruse. Hantavirusi Starog svijeta sastavljaju se u Golgijevom aparatu i od njega dobivaju svoju ovojnicu, prije nego što se transportiraju do stanične membrane kako bi napustili stanicu putem egzocitoze. Hantavirusi Novog svijeta sastavljaju se u blizini stanične membrane i od nje dobivaju svoju ovojnicu dok napuštaju stanicu pupanjem s njezine površine.
Hantavirusi su prvi put otkriveni nakon Korejskog rata. Tijekom rata, HGBS je bila česta bolest među vojnicima raspoređenim u blizini rijeke Hantan. Prvi hantavirus izoliran je 1978. godine u Južnoj Koreji te je nazvan Hantaan virus. Pokazalo se da je bio odgovoran za izbijanje bolesti tijekom rata. U roku od nekoliko godina, otkriveni su drugi hantavirusi koji uzrokuju HGBS diljem Euroazije. Godine 1982., Svjetska zdravstvena organizacija dala je HGBS-u njegovo ime, a 1987. godine hantavirusi su po prvi put svrstani u poseban rod. Godine 1993., izbila je epidemija HPS-a u regiji Four Corners u Sjedinjenim Američkim Državama, što je dovelo do otkrića patogenih hantavirusa Novog svijeta i druge bolesti uzrokovane hantavirusima. Od tada su hantavirusi pronađeni ne samo u glodavcima već i u krtovima, rovkama i šišmišima.
