Vlado Vlaisavljević
Vlado Vlaisavljević (Jastrebarsko, 14. srpnja 1900. – Jastrebarsko, 9. ožujka 1943.) hrvatski pjesnik.
Životopis
Vlado Vlaisavljević rodio se u Jastrebarskom 1900. godine.[1] Nakon završene osnovne škole upisao je građansku školu koju je rano napustio posvetivši se poeziji.[1] Živio je boemski između Jastrebarskog i Zagreba i objavljivao pjesme u onovremenim časopisima. Za vrijeme NDH radio je u Hrvatskom izdavalačkom bibliografskom zavodu (HIBZ) kao suradnik.[1] Smrtno je stradao ispavši iz vlaka pred Jastrebarskim, 1943. godine.[1]
Književno stvaralaštvo
Isprva je bio pjesnik zavičajnih pastoralnih slika da bi u kasnijoj fazi njegovu poeziju tematski odredili egzistencijalni motivi, poput, primjerice, tjeskobe i straha, pa ga se može svrstati u začetnike egzistencijalizma u hrvatskoj književnosti.[2] Ivan Goran Kovačić zamijetio je 1941. godine kao glavnu stilsku osobinu Vlaisavljevićeve poezije slika, lakoću metaforiziranja, osobinu koju je zadržao i u svojoj liriziranoj prozi.[2]
Djela
- Kruh i srca, (pjesme), Pododbor Matice hrvatske u Zagrebu, Zagreb, 1938.
- San i java, (lirske novele), Hrvatska narodna prosvjeta, Zagreb, 1941.
- Ranjeni galeb: pjesme šestorice, Naklada "Hrvatski orač", Zagreb, 1942. (suautori Frano Alfirević, Salih Alić, Gustav Krklec, Nikola Šop i Ivo Balentović)[3]
Posmrtno
- Balada o Tounjčici, (odabrao i priredio Zlatko Tomičić), Lykos, Zagreb, 1957.
- Vlado Vlaisavljević, Marijan Matijašević: Izabrana djela, (priredio Cvjetko Milanja, biblioteka: Stoljeća hrvatske književnosti), Matica hrvatska, Zagreb, 2004.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 416.-417.
- ↑ 2,0 2,1 Matica hrvatska: Vlado Vlaisavljević / Marijan Matijašević (Arhivirano 10. studenoga 2007.), preuzeto 28. srpnja 2012.
- ↑ Nova Istra: Bio-bibliografije članova Društva hrvatskih književnika iz Istre: Balentović (Arhivirano 6. travnja 2008.), preuzeto 28. srpnja 2012.