Istočni sivi klokan

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 74994 od 30. kolovoza 2021. u 06:16 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Istočni sivi klokan
Kangaroo and joey03.jpg
Status zaštite
Status iucn3.1 LC hr.svg

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Podrazred: Marsupialia
Red: Diprotodontia
Porodica: Macropodidae
Rod: Macropus
Shaw, 1790
Vrsta: M. giganteus
Dvojno ime
Macropus giganteus
Shaw, 1790.
Raspon
Rasprostranjenost vrste
Rasprostranjenost vrste

Istočni sivi klokan (Macropus giganteus), veliki tobolčar i vrsta klokana koji nastanjuje otvorene šumske oblasti južne i istočne Australije, te Tasmaniju. Znanstveno ime ove vrste je pomalo zbunjujuće - ukazuje na njegovu veličinu, iako je najveći predstavnik zapravo crveni klokan.

Izgled

Ovi klokani imaju gusto krzno izrazito sive boje koje postepeno prelazi u braon nijanse, sa bijelim trbuhom, nogama i krajem repa. Klokani koji nastanjuju prostore oko obala su uglavnom svjetlije obojeni od onih iz unutrašnjosti zemlje. Odlikuje ih mala glava, velike uši, kao i svijetla traka koja se prostire duž njuške između nozdrva. Iako manji od crvenog, istočni sivi klokan obično je teži od svog rođaka. Mogu narasti od 85 do 140 centimetara u dužini, a težina mužjaka iznosi 55-66 kilograma. Kao i ostali klokani, imaju snažne zadnje noge i kratke prednje udove. Posjeduju također mišićav rep koji prelazi dužinu od 100 centimetara.

Ponašanje

Istočni sivi klokani žive u grupi koju predvodi mužjak i sastoji se od mlađih mužjaka i ženki sa svojim mladima. Noćne su životinje, dok danju ljenčare i spavaju. Kada nanjuše opasnost, početi će lupati o zemlju kako bi informirali ostale iz grupe. Imaju odlično čulo mirisa i vrlo pokretljive uši koje detektiraju i najmanje zvukove.

Mogu se kretati veoma brzo - najveća izmjerena brzina iznosila je 64 kilometara na sat kod odrasle ženke.

Nastanjuje više pošumljene oblasti istočne Australije i Tasmanije.

Ženka je trudna oko 35 dana. Poslije 300 dana provedenih u tobolcu, mladunče počinje izlaziti i samo se kreće. Najčešće ih majka hrani 18 mjeseci nakon čega potpuno napuštaju tobolac.

Sadašnja populacija istočnih sivih klokana broji na desetine milijuna jedinki, a u uspoređivanju sa populacijom od prije europskih osvajanja, vjerovalo se da ih je bilo skoro stotinu milijuna.