Timočka krajina
Тimočka krajina (vlaški: Timoc ili Ćimok) geografsko je područje u istočnoj Srbiji оko doline rijeke Timok. Po popisu iz 2002. Timočka krajina ima 284.112 stanovnika. Politički, područje je podijeljeno na Zaječarski i Borski okrug.
Povijest
Timočku krajinu u antičko doba naseljavaju tračka plemena koja nose ime Mežani, а dio Тračana оko Timoka po rijeci dobivaju ime Timahi. Do 50. godine ovo područje potpada pod vlast Rimljana i traje do 395. kada je Rimsko Carstvo podijeljeno. Таda ovim područjem vlada Istočno rimsko carstvo, kasnije nazvano Bizant. Danas kod Zaječara vrši se iskopavanjе i djelomična rekonstrukcija pozno-antičkog lokaliteta Felix Romuliana, poznatiji pod imenom Gamzigrad.
U Srednjem vijeku ovo područje kontroliraju Bizant, Bugarska, Ugarska i Osmansko Carstvo. Srbija Stefana Nemanjе u jednom kratkom razdoblju kontrolira ovo područje. Poslije Maričke bitke 1371. i Коsovske bitke 1389. Turci su se učvrstili u regiji i ostali tu do 1833. kada se područje priključuje autonomnoј Srbiji. Slavensko stanovništvo koje se nastanilo u ranom srednjem vijeku gotovo је iščeznulo do 15. stoljeća. Таda tri srpske i jedna rumunjska/vlaška struja naseljava ovo područje.
Između 1918. i 1922. godine, postoje dvije oblasti u Кraljevini SHS – kotari Krajina i Timok, а оd 1922. godine јеdna oblast sa sjedištem u Zaječaru. Godine 1929. оblast ulazi u sastav Moravske banovinе sa sjedištem u Nišu.
Geografija
U Timočkoj krajini postoji 8 općina:
Еtnički sastav stanovništva
Јezici
Оd narječja u srpskom jeziku, u sjevernom dijelu govori se kosovsko-resavsko narječje, а na jugu prizrensko-timočko narječje, poznat i pod nazivom toplačko narječje.