Marija I., portugalska kraljica
| Marija I. | |
|---|---|
| Maria I de Portugal.jpg | |
| Marija I., portugalska i brazilska kraljica | |
| portugalska kraljica | |
| Vladavina | 24. veljače 1777. – 20. ožujka 1816. |
| Prethodnik | Josip I. |
| Nasljednik | Ivan VI. |
| brazilska kraljica | |
| Vladavina | 16. prosinca 1815. – 20. ožujka 1816. |
| Nasljednik | Ivan VI. |
| Puno ime | |
| Maria Francisca Isabel Josefa Antónia Gertrudes Rita Joana | |
| Dinastija | Braganza |
| Rođenje | 17. prosinca 1734. |
| Smrt | 20. ožujka 1816. |
| Vjera | rimokatolkinja |
Marija I., poznata kao Marija Pobožna u Portugalu i kao Marija Luda u Brazilu (Lisabon, Portugal, 17. prosinca 1734. – Rio de Janeiro, Brazil, 20. ožujka 1816.), portugalska kraljica (1777. – 1816.) i prvi brazilski monarh (1815.– 1816.) iz dinastije Braganza. Kako bi osigurala nasljeđe svojoj obitelji na portugalskom prijestolju, udala se za strica Petra III. Braganzu s kojim je dijelila kraljevsko prijestolje.
Životopis
Rani život i brak
Rodila se u portugalskoj kraljevskoj obitelji, kao najstarija od četvero kćeri portugalskog kralja Josipa I. († 1777.) iz dinastije Braganza, u to vrijeme brazilskog princa, i španjolske princeze (infanta) Marijane Viktorije († 1781.) iz dinastije Burbonaca. Kada je njen otac naslijedio kraljevsko prijestolje, 1750. godine, dodijeljeni su joj tradicionalni naslovi brazilske princeze i vojvotkinje od Braganze.
Dana 6. lipnja 1760. godine, udala se za očevog mlađeg brata, svog strica Petra III. Braganzu († 1786.), što je u to vrijeme bilo uobičajeno unutar kraljevskih obitelji radi očuvanja obiteljske moći i polažaja. Brak je bio stabilan i u njemu je rođeno šestero djece: Josipa, Ivana Franju, Ivana, Marijanu Viktoriju, Mariju Klementinu i Mariju Isabelu. Od šestero djece, samo je troje preživjelo djetinjstvo.[1]
Vladavina u Portugalu
Marija je 1777. godine naslijedila svoga oca na portugalskom prijestolju, kao prva općepriznata kraljica-vladarica u Portugalu. Stupanjem na prijestolje, njen suprug je postao kralj-suprug Petar III., ali nije se miješao u politiku te je kraljevinom vladala Marija I. po svom pravu. Smrt njenog supruga, kralja Petra III., 1786., najstarijeg sina Josipa i kćeri Marije Viktorije 1788. godine te šok na europskim dvorovima izazvan Francuskom revolucijom 1789. godine, utjecali su značajno na mentalnu stabilnost kraljice Marije zbog čega je doživjela živčani slom u siječnju 1792. godine. Zbog nemogućnosti da se dalje bavi državnim poslovima, vođenje monarhije prepustila je drugom sinu, Ivanu, kasnijem portugalskom kralju. Budući da se njeno zdravstveno stanje nije poboljšavalo, princ Ivan je 1799. godine postao i službeno regent Portugala te je preuzeo upravu nad zemljom i kolonijama.[2]
Napoleonov napad na Portugal i zbijeg u Brazil
Kada je francuski car Napoleon I. Bonaparte u studenom 1807. godine napao Portugal, kraljica Marija i ostatak kraljevske obitelji izbjegli su u Brazil.[3] Kada je 1815. godine kolonijalni Brazil bio unaprijeđen u status kraljevine u sklopu Ujedinjenog Kraljevstva Portugala, Brazila i Algarvesa, Marija I. je ponijela i naslov brazilske kraljice te je na toj funkciji ostala do svoje smrti sljedeće godine kada je vlast u Brazilu i titularno u Portugalu preuzeo njen sin, kralj Ivan VI. (1816. – 1826.).
Obitelj
Kraljica Marija I. udala se 6. lipnja 1760. godine za svog strica Petra III. od Braganze († 1788.) s kojim je imala šestero djece:
- Josip, brazilski princ (1761. – 1788.) – portugalski prijestolonasljednik; oženio tetku Beneditu Portugalsku, ali nije imao potomaka
- Ivan Franjo od Braganze (1763.)
- Ivan VI. (1767. – 1826.) – poslije smrti starijeg brata postao je prijestolonasljednik, a kasnije portugalski (1816. – 1826.) i brazilski kralj (1816. – 1822.)
- Marijana Viktorija Portugalska (1768. – 1788.) – udala se za španjolskog princa Gabrijela s kojim je imala potomstvo
- Marija Klementina od Braganze (1774. – 1776.)
- Marija Isabela od Braganze (1776. – 1777.)