Orluškov salaš

Salaš Orluškov je spomenik kulture u Donjem Tavankutu, kao dio Dikanovcem. Nalazi se na adresi Donji Tavankut 1686 (46.027765°N 19.513993°E / 46.027765; 19.513993, par kilometara jugoistočno od samog Donjeg Tavankuta i poldrug kilometra od Dikanovca, uz ulicu koja vodi do ceste br. 12.

Opći podatci

Ovaj je salaš podignut 1870. godine. Nova zgrada i pomoćni objekti dodani su 1900. godine. Pripadao je obitelji Orlović. 2001. godine ga je Vlada Srbije proglasila zaštićenim kulturnim spomenikom kao salašarska nastamba od značajnih arhitektonskih elemenata. Na ozemlju Grada Subotice, takvu zaštitu ima samo još jedan salaš, u Nosi. Iako je Orluškov salaš dobio službenu zaštitu, prijetnja urušavanja je opstala, kao brojnim drugim salašima. Bio je nenaseljen četiri desetljeća, dosta opustošen, oronuo i više puta obijan. Vlasnica Ružica Orlović (posljednji potomak obitelji) nije htjela da propadne te je namjeravala ostaviti ga netkom tko će ga oživjeti. Kroz ustanove nije uspjelo jer su odustajali čim su doznali za stanje. Budući da je novinarka, znala je za aktivnosti hrvatskog kulturnog djelatnika Ladislava Suknovića u Tavankutu i skrb oko obnove Etnosalaša Balaževića. U razgovoru s njime iskazala mu je nakanu darovati svoj salaš. Oporučno mu je, bez njegova znanja ostavila salaš. Nakon šta je umrla, Suknović se s Tavankućanima dao u obnovu.

Od 2018. godine je postajom seoskog turizma. U kući su četiri sobe: "čista soba" opremljena namještajem, perjem i svim elementima karakterističnim za nju, "sridnja soba", opremljena za održavanje sastanaka i obroka, velika soba predviđena za turističke posjete, prezentiranje ili konzumiranje određene gastronomske ponude. Od jedne male sobe napravljena je mala knjižnica s više od 40 starinskih molitvenika, starih knjiga i to na više jezika. U kompleksu je priručna kuhinja, koja je na salašima služila kao ostava ili komara. Tu je salašima svojstvena prostorija "pod odžak". U njoj se ložilo u parasničkoj peći (ovdje su dvije, zbog veličine salaša) koje su bile u sobama s jedne i s druge strane. Od kućanskih uređaja tu je šporet za pripremanje hrane, katlanka s kotlom gdje se grijala voda i gdje su se kupali članovi obitelji. Od pratećih objekata tu je mala kuća ili litnja kujna, koja čine dvije prostorije – trpezarija s parasničkom peći, u kojoj se u zimskom periodu može posluživati hrana i male kuhinje za pripremu hrane. Tradicijsku parasničku peć su premjestili iz dubljeg položaja u dvorištu bliže glavnom objektu, da bi gostima bila vidljivija priprema hrane. U vrtu se uzgaja prirodne organske proizvode, cvjetni vrt, vrt sa začinskim biljem, a na ostatku se po načelu perma kulture uzgaja biljem uz podlogu slame i prirodnih elemenata radi uštede vode i smanjenja fizičkog rada. U sklopu salaša očuvan je stari bunar, čija je voda zadržala visoku kakvoću.

Gastronomski dio u ponudi salaša su domaći proizvodi: tavankutska domaća rakija, vino, višnjevača, orahovac, zamedljana rakija, prirodni sok od jabuke, odnosno tradicionalnog bunjevačko ilo. Dostupni su suveniri od slame i ini tavankutski proizvodi.

Orluškov salaš je mjestom kulturnih, odgojno-obrazovnih i inih manifestacija. Ovdje su bile radionice pečenja kruha, izrade predmeta od slame, u doba kosidbe žetvena svečanost s običajima u svezi s time.