Ivan Lazarev

Grof Ivan Lazarev (arm. (H)ovanes) Lazarev (1735. – 20./21. listopada 1801. ), ruski plemić armenskog podrijetla iz obitelji Lazareva, utjecajan na dvoru, visokoj politici i mecena siromašnih Armenaca i armenske zajednice u Rusiji.

Životopis

Njegov otac Lazar Nazarovič stekao je 1774. rusko nasljedno plemstvo, koje mu je dodijelila carica Katarina II. Velika. Ivan je bio jednim od najbogatijih ljudi u carskoj Rusiji za vrijeme Katarine Velike. Obnašao je dužnost dvorskog draguljara, imao više tvornica u Permskoj guberniji, dvorac Ropšin i imanje Frjanovo u Moskovskoj oblasti. Začetnik je ulice Nevskoga u Petrogradu te Armenske crkve sv. Katarine. Dio svoje imovine je oporučno ostavio za buduće učilište siromašnu armensku djecu, koje je poslije bilo Lazarevsko veleučilište istočnih jezika. Ondje je u današnjici veleposlanstvo Republike Armenije u Rusiji. Suosnovao je skupa s braćom armensku crkvu Svetoga Križa (arm. Surb Hač, dovršena 1781.) u Moskvi. Srušena je u doba staljinističkog komunizma. 1780. je postavljen na dužnost savjetnika u Državnoj banci. Političkim je savjetnikom kneza i general-feldmaršala Grigorija Potemkina (1739. – 1791.), zapovjednika ruske vojske tijekom rusko-turskoga rata 1787. – 1791.. Sudionikom je istočne ruske politike. Podupirateljem je preseljavanja desetaka tisuća Armenaca u Rusiju. Posljednjih godina života pomagao armenskim udrugama i samostanima na jugu Rusije. Oženio je Katarinu Mirzahanovu (1750. – 1819.)s kojom je imao sina Artemija (arm. Arutjun) (1768. – 12. siječnja 1791.).