Srebrna vrata (Split)
Srebrna vrata (lat. Porta argentea), istočni ulaz u Dioklecijanovu palaču u Splitu. Bila su skromnije dekorirana u odnosu na Zlatna vrata smještena u sjevernom zidu palače. Kroz njih se izlazi na splitsku gradsku tržnicu (pazar) na početku koje se nalazi dominikanski samostan sv. Katarine Aleksandrijske izgrađen u 13. stoljeću, a obnovljen nakon rušenja u 17. stoljeću.
Prvotni naziv istočnih vrata bio je Porta orientalis ("istočna vrata"). Okrenuta su prema istoku i rimskom gradu Epetiju, danas Stobreč.[1] Za razliku od sjevernih, Zlatnih vrata, nisu imala toliko ukrasa. Bila su ukrašena dvjema nišama za koje se pretpostavlja da su u njima bile skulpture. Imala su dvije osmerokutne kule, od kojih su ostali samo ostatci. U 6. stoljeću je, kao i kod Zlatnih i Željeznih vrata, stražarski hodnik preuređen u crkvicu. Izvori spominju da su u Srebrnim vratima bile dvije crkvice, sv. Apolinara i sv. Leonarda, od kojih nisu nađeni tragovi.[2]
Bila su pregrađena u srednjem vijeku i nazvana Porta nova. [2] U 15. stoljeću bila su u lošem stanju, a povrh toga strah od turske najezde bio je prejak, pa je mletački namjesnik i gradski knez (1467. – 1469.) Antonio Loredan (1420. – 1482.) ih je dao zazidati i učvrstiti visokim i tustim zidom. U zahvatu su zakrpane i rupe od oštećenja ali i otvore koji su bili dijelom izvorne gradnje, odnosno arkade na vrhu, a pri dnu umetnuti okrugli otvor za topovsku cijev. [3]
Ispred vrata još su vidljivi ostaci dvije osmerokutne kule koje su branile ulaz. Iznad vrata, u rimskom stražarskom prolazu, sagrađena je vjerojatno u 6. stoljeću crkva sv. Apolinara koja je poslije porušena[4], a s unutrašnje strane vrata podignuta je crkva Dušica porušena u bombardiranju grada 3. lipnja 1944. godine.
Budući da su ova vrata bila zazidana još u srednjem vijeku, Mlečani su 1764. godine otvorili pored njih tkz. Mala vrata, uz koja je 1820. godine bila sagrađana prvotna zgrada Arheološkog muzeja, koja se naslanjala na istočne zidine Palače.[5]
Opet su otvorena i obnovljena tek 1952. godine.[6]
Bilješke
- ↑ Šušnjar, Bogdan, Villa cara Dioklecijana u Splitu, str. 74.
- ↑ 2,0 2,1 PSD., Sandi Vidulić:Priče iz Palaće by Sandi Vidulić: Srebrna ili 'kineska' vrata . Slobodna Dalmacija. 4. siječnja 2010. Pristupljeno 17. ožujka 2026.
- ↑ "Sredinom 15. stoljeća Srebrna vrata bila su oštećena i trošna. . Grupa Collegium Split kroz povijest. 6. rujna 2023. Pristupljeno 17. ožujka 2026.
- ↑ Srebrna vrata - split.hr
- ↑ Srebrna vrata u Splitu - putovnica.net
- ↑ Srebrena vrata - visitsplit.com
Literatura
- Šušnjar, Bogdan, Villa cara Dioklecijana u Splitu, Naklada Bošković, Split, 2003. ISBN 953-7090-06-X
Vanjske poveznice
- Srebrena vrata - visitsplit.com (pristupljeno 30.6.2015.) (hrv.)
- Srebrna vrata - split.hr (pristupljeno 30.6.2015.) (hrv.)
- Srebrna vrata u Splitu - putovnica.net (pristupljeno 30.6.2015.) (hrv.)
- Srebrna vrata - splitculture.hr (pristupljeno 30.6.2015.) (hrv.)
Datoteka:P history.svg
Nedovršeni članak Srebrna vrata (Split) koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
