Johann Wolfgang von Goethe [▶] (Frankfurt na Majni, 28. kolovoza 1749. - Weimar 22. ožujka 1832.), najveći i najsvestraniji njemački književnik i mislilac.
Studirao je pravo u Leipzigu i Strasbourgu. Na poziv vojvode Karla Augusta odlazi u Weimar, gdje postaje tajni savjetnik, a 1780. slobodni zidar weimarske lože Anna Amalia, dobiva plemstvo i postaje Kammerpräsident. Bio je i upravitelj weimarskog kazališta.
Putuje po Njemačkoj i Švicarskoj, bavi se znanstvenim studijama, te se druži s Herderom i Schillerom. Piše, istražuje i postaje sve poznatijim piscem. Njegovo djelo obuhvaća gotovo sve književne rodove i nekoliko znanstvenih područja. Mnogobrojni su uzori i utjecaji: svjetski klasici, književnost rokokoa, pučka poezija različitih naroda, široko područje povijesti, teologije, filozofije, teorije umjetnosti i prirodnih znanosti. Najveću popularnost u suvremenika stekao je romanom "Patnje mladog Werthera", jer je u tom djelu srušio sve primjere klasicizma koji su vladali među njegovim suvremenicima te nas na neki način uveo u modernu književnost. Snažno je utjecao na sve europske književnosti. Nametnuo se suvremenicima kao obnovitelj lirike, drame, epa, romana, te učenjak izuzetno oštrog i dubokog uvida u strukturu i fenomene prirode. Još za života postao je spomenik njemačkog klasičnog humanizma.
Djela
- "Patnje mladog Werthera"(1774.)
- "Faust"
- "Tasso" (1789.)
- "Rimske elegije" (1795.)
- "Naukovanje Wilhelma Meistera" (1821.)
- "Srodne duše"
- "Pjesništvo i zbilja"
- "Nauk o bojama" (1810.)
- "Putovanja po Italiji"
| |||||||||||
Predložak:Književnici romantizma
Nedovršeni članak Johann Wolfgang von Goethe koji govori o njemačkom književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.