| IPA-broj | 129 |
| IPA-tekst | v |
| IPA-slika | 
|
| HTML-entitet | v
|
| X-SAMPA | v
|
| Kirshenbaum | v
|
Zvučni labiodentalni frikativ je suglasnik koji postoji u nekim jezicima; u međunarodnoj fonetskoj abecedi za njega se koristi simbol [ v ].
Glas ne postoji u standardnom hrvatskom, ali postoji u kajkavskom i dijelu čakavskog; za zapis se koristi v (vidi slovo v), koje u predstavlja u standardnom jeziku labiodentalni aproksimant, što je sličan glas.
Iako postoji u većini europskih jezika (engleskom, francuskom, njemačkom, mađarskom..., pa i gruzijskom, abhaskom, kabardinskom...), globalno je prilično rijedak, četiri puta rjeđi od [w]. Prisutstvo [v] i nedostatak [w], zajedno s prisutstvom inače nepoznatih prednjih zaokruženih samoglasnika [y, ø, œ], je vrlo distinktivna arealna osobina europskih jezika i susjednih područja Sibira i Srednje Azije.
Govornici istočnoazijskih jezika, koji nemaju taj glas, kao što su mandarinski i japanski, pokušavajući izgovoriti [v] često izgovaraju [b], tako da brkaju npr. riječi kao što su (engleski) "very" i "berry".
Karakteristike su:
- po načinu tvorbe on je frikativ;
- po mjestu tvorbe on je labiodentalni suglasnik;
- po zvučnosti je zvučan.
Po bazi podataka UPSID, glas se nalazi u 21,1% jezika.