Josip Ivančić (umjetnik)
Josip "Pino" Ivančić (Pula, 1951.), hrvatski performer, glazbenik,[1] filmski umjetnik[2] i kipar.[3]
Životopis
Rodio se je u Puli. Dugo je godina radio u puljskom Uljaniku. U prvom pretvorbeno-privatizacijskom valu je poput brojnik kolega dobio otkaz kao tehnološki višak. Tada je napravio performans koji je upozorio na buduću propast industrijskog diva.[4] Od 1960-ih se bavi i skulpturom.[3] Od početka 1970-ih se javlja na alternativnoj kulturnoj pozornici kad je s društvom stvorio mental spirit music. Na nj je utjecao Beuys pa je Ivančić otvorio "procese za stvaranje tzv.’socijalne skulpture’". Time je pripao u skupinu prvih malobrojnih konceptualnih umjetnika koji su angažirano propitivali socijalističke vrijednosne sustave, osobito smisao rada i poziciju radnika. Od 1990-ih je napravio više provokativnih izložaba i performansa.[1]
Glazbeni trag počinje 1980-ih sviranjem u alter-rock sastavu GustapH y njegovi dobry duhovy (svirao sintesajzere i udaraljke[5]), a nakon njena raspada, nastavio se baviti glazbenom produkcijom i kao glazbeni tehničar. Surađivao je sa sastavima kao što su Borghesia, KUD Idijoto, Messerschmitt i novim Pulskim početnicima. Likovnu je aktivnost nastavio kao vanjski član sastava SubVersIv. Rock-glazbi se opet vratio 1990-ih u projektu projectu Zhel. Dugo je želio spojiti sve medije, što mu je uspjelo u međunarodnim novomedijskim projektima : telephone koncert Netz/ Mreža, Radio ORF ( Crossover....), interNet M.M @ P, Moment in comunication...... Poslije je reaktivirao rad na «socijalnoj skulpturi» iz prijelaza 1970-ih u 1980-te.[6] Izlagao na XI. Trijenalu hrvatskog kiparstva 2012. godine.[3]
U duhu postmoderne epohe (ali ne i postmodernizma), kao u razdoblju podsistemske umjetnosti nesvršenog modernizma, razvio je praksu izvođenja društvenih simptoma, ne služeći se glavnostrujaškim simboličkim korpusima (poput ideološkog znakovlja), nego osobnog traumatskog iskustva.[7]
Nagrade i priznanja
- 2017.: Posebno priznanje DORF-a za eksperimentalni film Slučaj GNJDD, za "inovativan i hrabar autorski pristup kojim je aktivno uključio gledatelja i artikulirao svoje mišljenje o nekadašnjem sastavu, uz izvrsno preispitanje mogućnosti medija"[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 i. j. Pino_ Gesamtkunstwerk kr(i)vi i popela. 03.12.2021 - 03.01.2022 . Muzej suvremene umjetnosti Zagreb. Pristupljeno 4. ožujka 2026.
- ↑ 2,0 2,1 Dodjelom nagrada završen 11. DORF festival . HAVC. 28. kolovoza 2017. Pristupljeno 4. ožujka 2026.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 XI. trijenale hrvatskoga kiparstva . HAZU - Gliptoteka, lipanj / srpanj 2012. str. 152. ISBN 978-953-154-151-0 Pristupljeno 4. ožujka 2026.
- ↑ Barbara Ban: PINO IVANČIĆ Kontroverzni performer, glazbenik i umjetnik, koji je u Uljaniku radio 33 godine, o možda posljednjim danima pulskog brodogradilišta. Jutarnji list. 6. svibnja 2019. Pristupljeno 4. ožujka 2026.
- ↑ Pino Ivančić. Discogs. Pristupljeno 4. ožujka 2026.
- ↑ Josip Pino Ivančić. HULU Split. Pristupljeno 4. ožujka 2026.
- ↑ Pogrješka u citiranju: Nevažeća
<ref>oznaka; nije zadan tekst za izvormsu/