Stevo Binički
Stevo Binički (Zagreb, 18. prosinca 1921. – Zagreb, 30. studenoga 1983.), hrvatski slikar i ilustrator.[1] Sin glumca i redatelja Aleksandra Biničkog[2], sinovac Stanislava i unuk Stevana Biničkog.[3]
Životopis
Rodio se je u Zagrebu. U rodnom je gradu pohađao gimnaziju[2] i Akademiju likovnih umjetnosti i specijalizirao slikarstvo i scenografiju u razredu Ljube Babića.[1] Radio u Uredu za informacije NR Hrvatske.[2] Nepunih tridesetak godina je predavao na zagrebačkoj Školi primijenjene umjetnosti [1] grafički dizajn, crtanje i pismo. U umjetničkom je svijetu obnašao visoke dužnosti, uz ostalo je bio tajnikom ULUH-a (HDLU-a), predsjednik LIKUM-a, član UO Jugoslavenske autorske agencije u Beogradu te odbornikom u više odbora za dodjeljivanje nagrada.[2]
Slikarstvo mu je tematski bilo u fazama. Ispočetka je slikao geometrijske oblike na svijetloj podlozi, zatim slike lirskog ugođaja i na koncu ženske figure naglašenih erotičnih osobina. [1] Predstavnik ekspresionističkih tendencija u suvremenomu hrvatskom slikarstvu.[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Binički, Stevo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 2.3.2026. <https://enciklopedija.hr/clanak/binicki-stevo>.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Olga Maruševski (1983.): BINIČKI, Stevo. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2026. Pristupljeno 2.3.2026. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/binicki-stevo>.
- ↑ Vesna Cvjetković-Kurelec (1983.): BINIČKI, Aleksandar. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2026. Pristupljeno 2.3.2026. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/binicki-aleksandar>.