Mastiona

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 650536 od 25. veljača 2026. u 05:34 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi) (Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Mastiona''', '''mastionica''', '''tintorija''', '''bojadisaona'''<ref>Silvio Braica: [https://hrcak.srce.hr/file/159849 '' Silvio Braica - Pojmovnik hrvatske etnografije i etnologije'']. Ethnologica dalmatica. sv. 8 Split 1999., str. 57</ref> je obrtnička radnja u kojoj se boja (masti) sukno. <ref name=gospodarstvo> Ema Jakovljević, Helena Peričić: [https://hrcak.srce.hr/file/375231 '' Gospodarstvo grada Šibenika u radovima povjesni...«.)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Mastiona, mastionica, tintorija, bojadisaona[1] je obrtnička radnja u kojoj se boja (masti) sukno. [2]

U hrvatskim krajevima pod Mletačkom Republikom u srednjem i novom vijeku su imale veliku gospodarsku važnost za središnju državnu vlast, jer su donosile zaradu Mletačkoj Republici, ali i samoj pokrajini Dalmaciji. Gradovi u kojima je mastioničarstvo bilo razvijeno su Split, Kaštela, Trogir i Šibenik. Budući da su bile takmacima mastionicama u Mletcima, neke od njih su dokinute, ali su i obnovljene, poput onih u Šibeniku i Zadru te nove uspostavljene, poput Skradina i Šibenika. Da bi od otvaranja konkurentskih mastionica središnja mletačka vlast i grad Mletci imali nekake koristi, mletački senat je običavao uvjetovati otvaranje novih mastiona davanjem doprinosa zadanim novčanim iznosom u određenom broju godina, a koji su isplaćivale te radionice.[2]

Naziv za obrtnika koji radi u ovoj radnji su tintor, tentor, tangar, mastioničar i sl.[3]

Izvori

  1. Silvio Braica: Silvio Braica - Pojmovnik hrvatske etnografije i etnologije. Ethnologica dalmatica. sv. 8 Split 1999., str. 57
  2. 2,0 2,1 Ema Jakovljević, Helena Peričić: Gospodarstvo grada Šibenika u radovima povjesničara i arhivista Šime Tome Peričića. Vjesnik dalmatinskih arhiva : Izvori i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 1 br. 1, 2020., 272.-273.
  3. Mario-Nepo Kuzmanić: Splitski građani: prezime i etnos (I. dio) . Mogućnosti br 7-9 / srpanj — rujan 2013. Književni krug Split. str. 134.

Vanjske poveznice