Bjelovarski vrt

Bjelovarski vrt, bivši rasadnik u Bjelovaru, Trojstveni Markovac. Bio je jedan od najvećih rasadnika u Hrvatskoj.

Opći podatci

Osnovao ga je 1873. šumar Josip Entinger, koji je onda službovao u Bjelovaru. Rasadnik je osnovan kao imovinski vrt Šljukingon. U Bjelovaru je u ono vrijeme bilo dosta slobodna zemljišta. Sa zapadne strane je bilo grmlja, na istoku čistina, ali je sve to poslije iskrčeno i nastalo je čišće oranično tlo, koje se poslije dobro obradilo i osposobilo za rasadnik. U Bjelovar je iste godine doselio vrtlar iz Češke Ferdinand Zeger. Zaposlio se u službi za uzgajivača šumskih sadnica, koje bi se upotrebljavale za razvoj šumarstava za područje nekadašnje đurđevačke krajiške pukovnije i ondje gdje to bude potrebno. Na Zegerov prijedlog ovdje su se počele uzgajati i sadnice kruške, jabuke, trešnje koje se u ona vremena sadilo uz ceste i javne putove. Rukovoditelji bjelovarskih općih pučkih škola u Bjelovaru i gradskim školskim odbornikom i ostalima zamolili su nadšumara đurđevačke imovine općine odobriti osnivanje voćarsko-školskog pokušavališta, čemu je udovoljeno te je 1885. osnovano voćarsko-školsko pokušavalište, koje je vodio Zeger, a teorijski dio su obavljali nastavnici II. i IV. razreda i opetovnice. Iz ovog školskog pokušavališta su u proljeće 1889. godine zasađena diljem Bjelovara zasađena današnja stabla kestenaa, dudovi na nekadašnjem dijelu predjela zvanog Švajcarija (današnja Toplakova ul.) te u današnjoj Končarevoj ulici, od Bjelovara prema Ivanovčanima. Dio školskog vrta bio je zasađen povrćem. Zeger je ostao raditi sve do 1930. godine. Rasadnik je od 1945. do 1961. povećan na 8 hektara. Uzgajalo se voće, poljoprivredne kulture i šumske sadnice (bagrem, topola, hrast, jasen). Od 1961. do 1971. rasadnik se usmjerio proizvoditi samo šumske sadnice, crnogorice i nešto bjelogorice (topole i bagrema), na ukupnoj površini oko 20 hektara. 1962. je napravljeno klijalište. Po stanju od 1973., pod proizvodnjom bilo je 11 ha, a na zeleno gnojenje otpadalo je 10 ha. Imao je poldrug milijuna biljaka, od čega 0,6 milijuna u klijalištu. Manji broj sadnica u rasadištu bio je zbog uporabe 2,5 ha na novogodišnja drvca. Zakonom o udruženom radu 1974. dolaze preorganizacije. Iz Šumarije Bjelovar izdvaja se OOUR Rasadnik Šljukingon konstituiran 28. lipnja 1974. godine, koji je s 19 ostalih OOUR-a i Radnom zajednicom zajedničkih stručnih službi činio RO Š. G. Mojica Birta Bjelovar. Točno 4 godine i 1 mjesec poslije, na inicijativu mjesnog OOSK i IO osnovne organizacije sindikata pokrenuli su organi samoupravljanja postupak za izdvajanje Rasadnika Šljukingona iz sastava RO Š. G. Mojica Birta i osnivanje samostalne RO Bjelovarski vrt. Referendumom su zaposlenici jednoglasno odlučili se izdvojiti, te je nova RO registrirana 30. listopada 1979..

Samostalna tvrtka osnovana je 1979., no još 1987. se našla u financijskim problemima. Pod državno vlasništvo došlo je osamostaljenjem Hrvatske. 2004. je u stečajnom postupuku prodano tvrtci iz Varaždina koja je vodila dugo godina proces oko vlasništva, sve do 2019. godine. Naposljetku je Grad Bjelovar dobio na upravljanje 19,3 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta na predjelu gdje nisu bili staklenici, a onaj gdje su bili staklenici ostao je privatnim. Spor je još oko ograda.