Baltazar (mag)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 642904 od 28. siječanj 2026. u 03:46 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi) (Zamjena teksta - '[[Kategorija:Sveci' u '[[Kategorija:Svetci')
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Datoteka:Bartolomé Esteban Murillo - Adoration of the Magi - Google Art Project.jpg
Bartolomé Esteban Murillo, Poklonstvo mudraca, Prado, Madrid.

Sveti Baltazar, ili samo Baltazar, bio je jedan od biblijskih magova zajedno s Gašparom i Melkiorom koji su prema evanđelju bili Sveta tri kralja i koji su došli u Betlehem pokloniti se tek rođenom Isusu. Baltazara se smatra kralje Arabije i on je Isusa darovao smirnom. U kršćanskim crkvama smatra se svetcem (kao i ostala dva maga).

Tradicija

Evanđelja u Novom zavjetu ne spominju imena magova (čak niti koliko ih je bilo), no njihova tradicijska imena mogu se naći u grčkom spisu iz 500. godine koji je je preveden na latinski i koji je općenito prihvaćen kao izvor za njihova imena.[1] Baltazara je sv. Beda u 8. stoljeću opisao kao "crnog, s vrlo jakom bradom" i sa "smirnom u ruci na taj način predodredivši smrt Sina Čovječijega".[2]

Prativši Betlehemsku zvijezdu, magi su prvo otišli do palače Heroda Velikog, koji je magove zamolio da nađu malog Isusa i da ga obavijeste o tom, kako bi ga on mogao kasnije pogubiti. Kada su se magi poklonili Isusu (Mt. 2:11), darivali su ga darovima, Baltazar je darovao Isusa smirnom.[3][4] Poslije povratka u Arabiju, Baltazar se još jednom susreo sa druga dva maga 54. u Armenskom Kraljevstvu, proslavljajući Božić, prije nego što je preminuo u 112. godini, 6. siječnja 55. godine.[5]

Proslava

Baltazar, zajedno sa druga dva maga, je prema tradiciji sahranjen u sarkofagu u Kölnskoj katedrali. Prethodno je njihove ostatke donio Eustrogije I. 314. godine u Milano. Rimsko-njemački car Fridrik I. Barbarossa ih je 1164. prenio u Köln.[6] Baltazar se slavi na blagdan bogojavljenja zajedno sa druga dva maga u Katoličkoj Crkvi taj blagdan se slavi 6. siječnja.[7]

Izvori

  1. Bruce Metzger, New Testament Studies: Philological, Versional, and Patristic, Volume 10, 1980, BRILL,
  2. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  3. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  4. Freeman, Margaret (1978) The story of the Three Kings: Melchior, Balthasar and Jaspar.
  5. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  6. David Lowenthal, The Heritage Crusade and the Spoils of History (Cambridge: Cambridge University Press, 1998), xvi.
  7. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web