Tuskul
Tuskul (lat. Tusculum), starovjekovni grad u Laciju. Nalazi se na području Albanskih brda, blizu gradića Frascatija.[1]
Zemljopisni položaj
Nalazi se na brdu Tuscolu na sjevernom rubu vanjskog ruba grotla vulkana Albana. Sam vulkan je u Albanskim brdima 6 km južno od Frascatija. Vrh brda je na 670 m nadmorske visine i pruža pogled na nizinski predjel Campagnu romanu, s Rimom 25 km ka sjeverozapadu. Strateški položaj kojim se nadziralo rutu od ozemlja italskih plemena Aequija i Volscija prema Rimj je u stara vremena važan.
Povijest
Izvorno nije bio pod starorimskom vlašću.[1]
Prema legendi, osnovao ga je Telegon, sin Odiseja i Kirke[2], a po drugoj, latinski kralj Latin Silvije (Latinus Silvius) Enejin potomak, koji je prema Titu Liviju bio osnivačem većine gradova i mjesta u Laciju (lat. Latium) Zemljopisac Filippo Cluverio odbacuje, tvrdeći da su grad osnovali Latini oko trista godina prije Trojanskog rata. Pogrebne urne datirane u 8.-7. st. pr. Kr. ukazuju na ljudsku nazočnost u kasnim fazama latinske kulture u ovom kraju.
U povijesti se Tuskul prvi put spominje kao neovisni grad-država s kraljem, ustavom i svojim božanstvima. Kad je posljednji kralj Rima Lucije Tarkvinije Oholi izgnan 509. pr. Kr. [3] i zakazao vratiti prijestolje zarativši s Rimom, potražio je utočište kod zeta Oktavija Mamilija, jednog od vodećih ljudi Tuskula.[4] Plebejski rod Mamilia je tvrdio da potječe od Telegona, osnivača grada. Mamilije je zapovijedao vojskom Latina protiv Rimljana u bitci kod jezera Regila, u kojoj je poginuo 498. pr. Kr..[5] To je točka u kojoj je Rim stekao premoć među latinskim gradovima.
340. pr. Kr. Tuskul je starorimska država podvrgnula pod svoju vlast.[1]
Podneblje (klima) Tuskula i okolice je ugodna, zbog čega je bila odmorišnim odredištem Rimljana. Posljedično ondje su podigli vile, od kojih su arheolozi do 2020-ih pronašli njih 130.[1] S Rimom je povezana cestom Via Latina čiji je ogranak došao do Tuskula, a glavni pravac kroz dolinu južno. Druga prometnica kojom je povezan s Rimom je Via Labicana prema sjeveru.[2]
Od poznatih Rimljana vilu ondje imao Lukul[6] te Ciceron, čija se vila zvala Tusculanum i čije je ostatke pronašao 1742. Ruđer Bošković. Ciceron je po svojoj vili nazvao svoj filozofski spis Tusculanae disputationes. Od Tuskula su očuvani ostatci Sulinih zidina, teatra, amfiteatra, vila i inog. [1] Arheolozi još nisu iskopali svu akropolu i amfiteatar. Zbog svojeg simbola kao odmorišna mjesta, daleko od urbane buke i vreve, riječ tusculum (tuskulum) je ušla u jezik u značenju tiha, mirna i udobna boravišta.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Tusculum. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 26.1.2026. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/tusculum>.
- ↑ 2,0 2,1 Ashby, Thomas (1911). "Tusculum". u: Chisholm, Hugh (ur.). Encyclopædia Britannica. Vol. 27 (11th ed.). Cambridge University Press. str. 486.
- ↑ Tit Livije Ab Urbe condita 1.60
- ↑ Tit Livije, Ab Urbe condita, 2.15
- ↑ Tit Livije, Ab Urbe condita, 2.19-20
- ↑ The Villa and Tomb of Lucullus at Tusculum, George McCracken, American Journal of Archaeology, Vol. 46, No. 3 (Jul. - Sep., 1942), str. 325.-340.