Ivan Antičić Zale

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 641904 od 20. siječanj 2026. u 02:39 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi) (Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Ivan Antičić Zale''' (+1692.), hrvatski vojni zapovjednik. Obnašao je dužnost primorskog serdara i kapetana.<ref name=utvrđivanje>Anita Gamulin: [https://hrcak.srce.hr/file/393539 ''Utvrđivanje na Makarskom primorju u vrijeme mletačko-turskih ratova na primjeru naselja Igrane'']. Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, Vol. 43 44 br. 43-44, 2020.</ref>{{is|38.}}) 1664. vrjela spominju Ivana Zalu kao...«.)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ivan Antičić Zale (+1692.), hrvatski vojni zapovjednik. Obnašao je dužnost primorskog serdara i kapetana.[1]:38.)

1664. vrjela spominju Ivana Zalu kao vođu uspješna pohoda na mostarsko Blato, iz kojeg se vratio s velikim plijenom.[1]:38.-39. Na dužnost primorskog serdara stupio je 1685. godine. 1687. je bio zarobljen kod Zadvarja, a izvori ga tad spominju kao Tomičića.[1]:39.

1691. je postao kapetanom. U karijeri je napredovao te je promaknut u upravitelja (guvernera) oružja u Makarskom primorju.

Njegovo ime se dovodi u svezu s Zalinom kulom u Igranama. 1687. godine obranio Igrane od turske navale. [2]

Prema nekim istraživačima (Rimac), zapovjednik Igrana, vojvoda Tomica Antičić iz koji je nanio velike gubitke osmanskom osvajaču pri osmanskom pohodu na Makarsko primorje bi mogao biti Ivanov otac ili djed. Toj tezi u prilog daje činjenica da s Ivan Antičić u oporuci potpisao kao Tomičić. U zbirci Razgovor ugodni naroda slovinskoga Andrija Kačić Miošić je opjevao obojicu u pjesmi Slidi pisma o vitezova Primorskih.[1]:39.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Anita Gamulin: Utvrđivanje na Makarskom primorju u vrijeme mletačko-turskih ratova na primjeru naselja Igrane. Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, Vol. 43 44 br. 43-44, 2020.
  2. Pretraživanje Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske Ministarstvo kulture i medija RH. Pristupljeno 16. rujna 2020. Sadržaj preuzet uz dopusnicu.