Predigra[1] odnosno preludij (srlat. praeludium : pre- + lat. ludus: igra)[2] je instrumentalni stavak u glazbi. [3] U europskoj glazbi srodni uvdo postoje u staroj Grčkoj (proaulion kao uvod u izvođenje nomosa na aulosu), a izvan Europe je priprava za melodijski model, kao što je u arapskoj glazbi makam. U srednjem vijeku, predstavljao je uvod u glavno djelo koji je bio solistički, slobodno improvizacijski oblikovan.[1] Poslije se razvio kao samostalna skladba. Nastao je 15. stoljeću, otkad datira pisani naziv, kad se improviziranjem, preludiranjem davala intonacija crkvenom zboru. Izvorno su bili na stvoreni izravno na glazbalima s tipkama ili lutnji, uglavnom oblikovani akordski ili figurativno, s manje polifonije. Imena su bila raznolika: intonazione, praeambulum, proemium passagio, intrada i dr.. U 16. stoljeću preludiji se šire po Europi. Od polovice 17. stoljeća raste im uloga uvoda u suitu. Druga uloga koja se pojavljivala jest prethodnica fugi s kojom je činio dvostavačni ciklički oblik. U baroknoj glazbi, oblikovno su teže odredivi, a građeni su prema imitacijskim te nešto manje homofonim načelima. U sljedećem stilskom razdoblju romantizmu učestalo su samostalnim skladbama.[3] Bile su to glasovirske ili orkestralne minijature.[1] Pojedini poznati skladatelji su činili cijele cikluse preludija. U suvremenoj glazbi dio skladatelja opet ima pridaju iskonsku uvodnu svrhu.[3]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 predigra. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 5.12.2025. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/predigra>.
- ↑ prèlūdij . Hrvatski jezični portal. Pristupljeno 5. prosinca 2025.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 preludij. Proleksis enciklopedija. Pristupljeno 5. prosinca 2025.