Toggle menu
244 tis.
103
18
639,7 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Banka za međunarodna poravnanja

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 633964 od 4. prosinac 2025. u 03:19 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi) (preuzeto s hr.wikipedije)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Predložak:Wikiprojekt 10000/Ikona

Države članice. Rusija (crveno) je suspendirana.

Banka za međunarodna poravnanja (eng. Bank for International Settlements, BIS) međunarodna je financijska institucija u vlasništvu središnjih banaka koja promiče međunarodnu monetarnu i financijsku suradnju i služi kao banka središnjim bankama.[1] Naziva se i Banka za međunarodne namire i Banka za međunarodne nagodbe.

BIS obavlja svoj rad kroz sastanke, programe i kroz Baselski proces - ugošćuje međunarodne grupe koje teže globalnoj financijskoj stabilnosti i olakšava njihovu interakciju. Također pruža bankarske usluge, ali samo središnjim bankama i drugim međunarodnim organizacijama. Sjedište banke je u Baselu u Švicarskoj, s predstavništvima u Hong Kongu i Mexico Cityju.

BIS je osnovan 1930. godine međuvladinim sporazumom između: Njemačke, Belgije, Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva, Italije, Japana, Sjedinjenih Država i Švicarske. Počeo je raditi u Baselu 17. svibnja 1930.[2]

BIS je izvorno trebao olakšati reparacije nametnute Njemačkoj Versajskim ugovorom nakon Prvog svjetskoga rata i djelovati kao povjerenik za međunarodni zajam njemačke vlade (Youngov plan) koji je nastao 1930. Potrebu za osnivanjem namjenske institucije za tu svrhu predložio je 1929. Youngov odbor, a to je dogovoreno u kolovozu te godine na konferenciji u Haagu. Statut banke sastavljen je na Međunarodnoj konferenciji bankara u Baden-Badenu u studenom, a usvojen na drugoj Haškoj konferenciji 20. siječnja 1930.

Prema statutu, dionice u banci mogli su imati pojedinci i nevladine organizacije. Međutim, prava glasa i zastupanja na Glavnoj skupštini banke trebale su imati isključivo središnje banke zemalja u kojima su dionice izdane. Prema ugovoru sa Švicarskom, BIS je u toj zemlji imao korporativno postojanje i sjedište. Banka je također uživala određeni imunitet u državama ugovornicama (Bruxelleski protokol 1936.)

Izvori

  1. About BIS - overview BIS Preuzeto 10. travnja 2024.
  2. Flandreau, Marc; Holtfrerich, Carl-Ludwig; James, Harold (2003). International Financial History in the Twentieth Century: System and Anarchy. Cambridge, UK: Cambridge University Press. ISBN 978-0-511-07011-2.
Sadržaj