Grđevačka buna je bila buna hrvatskih seljaka spram politike represije i ekonomskog iscrpljivanja koju su sprovodile vlasti Kraljevine Jugoslavije.
Povijest
Neposredni povod nemira bile su skupoća, nepravična zamjena austro-ugarske krune u korist nove valute dinara u omjeru 1:4 (u kojoj je Srbija bila favorizirana, gdje su za znatno manje vrijedan srbijanski dinar dobijali jednako kao za krune), oduzimanje dvadeset posto vrijednosti kruna u pograničnim krajevima da bi se umanjio učinak pritjecanja kruna iz Mađarske, problemi u svezi s agrarnom reformom, prisiljavanje na vojnu obvezu (novačenje mladića i slanje istih u Srbiju), obvezatna dvomjesečna vojna vježba, uhićenje rođaka kao talaca za vojne neposlušnike, ukinuće davanja limitne soli Graničarima, nejednaki postupci financijalnih organa, uskrata državnih blagajna da primaju sitan novac, zakašnjelo isplaćivanje beriva državnim namještenicima i vojnicima. Neposredan povod samoj buni bila je odluka središnjih vojnih vlasti o popisu stoke i žigosanju konja, te evidentiranju kola u vojne svrhe. Potonja mjera je bila zakonska mjera iz Kraljevine Srbije o ustrojstvu vojske koji je protegnut na cijelu Kraljevinu, dotad nepoznata u hrvatskim krajevima. Opravdano je izazvalo uznemirenost, jer se sumnjalo da bi to slutilo da će država žigosano i popisano oduzeti. U pripremi pobune veliku su ulogu imali pripadnici HRSS-a. Tijekom kolovoza pripremalo se bunu.[1]
Buna je izbila u selu Velikom Grđevcu 2. rujna 1920.[2] godine pod vodstvom seljačkog vođe i zastupnika u Narodnoj skupštini Jure Valečića. Seljaci su se pobunili zbog visokih poreza, novih nameta i zabrane sadnje duhana i pečenja rakije (iako su obećavali slobodno sađenje[1]) za vrijeme Kraljevine SHS. Rastuća nasilnost vlasti pojačavala je nezadovoljstvo, uz koje je bilo i opće nezadovoljstvo centralističko-unitarističkim režimom u Beogradu.[3] Slične pobune dogodile su se i u Novoj Rači i Velikom Trojstvu.
Radićevci su pridonijeli brzom širenju pobune koja je počela u Velikom Grđevcu, a proširila se iz bjelovarsko-križevačkog kraja u zagrebačku i varaždinsku županiju. U zagrebačkoj županiji pobuna se prvo proširila na dugoselski kotar, u sela Brege i Oborovo 6. rujna 1920. Seljaci su se naoružali pa napali žandarmerijsku postaju, zatim i žandare u Dugom Selu. Šestotinjak pobunjenih seljaka razoružalo je desetak žandara. Žandarima je uskoro pristigla pomoć iz pravca Zagreba, zatim i vojska. 17 seljaka su odmah uhitili, a više seljaka je ranjeno.[1]
Vlasti su bunu ugušile u krvi. Poginulo je 25 ljudi, od kojih 15 seljaka.[3]
Spomen
Godine 2010. u Velikom Grđevcu, otkrivena je spomen-ploča u spomen na ove događaje i objavljena knjiga: "Grđevačka buna i Juro Valečić" autora Vjenceslava Herouta.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Marinko Nikolić: Kako su se i zašto pobunili seljaci u Dugoselskom kotaru 1920. godine? - piše Marinko Nikolić . mojzagreb.info. nedatirano. Pristupljeno 3. prosinca 2025.
- ↑ Bosiljka Janjatović, Represija spram hrvatskih seljaka 1918. — 1921. // ČSP, Vol. 25, br. 1/1993., str. 25. – 44.
„Pobuna je počela 2. rujna 1920. u selu Velikom Grđevcu, a ugušena je u svim županijama polovicom rujna iste godine. Ugušena je u krvi; u pomoć žandarmeriji stigla je i vojska. Bilo je mrtvih i ranjenih na obje strane. Ubijeno je 25 osoba, a među njima 15 seljaka. (…)”(Janjatović, 1993., 39.)
- ↑ 3,0 3,1 Ivica Beti: Juro Valečić i Grđevačka buna. Večernji list. 13. rujna 2025. Pristupljeno 3. prosinca 2025.