Ante Belas (Arbanija, Čiovo, 1880. — 1963.), hrvatski profesor, publicist i znanstvenik.[1]
Životopis
Rodio se je u Arbaniji. Studirao je u Zagrebu i Beču. Dugogodišnji je profesor povijesti i zemljopisa u Kotoru, te kraće vrijeme ravnatelj Ženske realne gimnazije u Splitu. Tridesetih godina 20. stoljeća objavljivao je niz članaka, crtica, prikaza te manjih povijesnih studija u Jadranskom dnevniku, Dubravi, Hrvatskom glasniku. U knjižici Hrvatska povijest u Vojnovićevoj Histoire de Dalmatie, kritički se osvrće na djelo Luje Vojnovića. Svojim člancima i javnim predavanjim isticao se kao zauzetni domoljub i predstavljač hrvatske povijesti i kulturne baštine. Tijekom Drugog svjetskog rata imao je težak životni put (od Talijana najprije sproveden na Lipare, a nakon puštanja iz logora prognan u Zagreb!) U Socijalističkoj Jugoslaviji u nemilosti zbog svog "hrvatstva" i zbog sina jedinca koji je nestao u redovima Hrvatske vojske.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Frano Baras: Beogradske tlapnje o "pravoslavnim" Kaštelanima. Podsjetnik na splitsko h r v a t s t v o između dva svjetska rata (7). . Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. 15. ožujka 2019. Pristupljeno 15. studenoga 2025.
Uvjeti korištenja: "Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora, gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr."
Vanjske poveznice
- Danka Radić: Profesor Ante Belas publicist i rodoljub. Kulturna baština, Split, br 30 / 1999.