Antun Kopitović (Muo, 23. rujna 1913. — Buenos Aires, 25. kolovoza 1983.), hrv. skladatelj i dirigent iz Crne Gore, poslije skladao u emigraciji u Argentini.[1]
Životopis
Rodio se je u Mulu u Boki kotorskoj. Glazbeno se školovao u Beogradu u Muzičkoj školi Stanković. Po završetku školovanja 1936. zborovođom je u bokeljskim mjestima Mulu, Škaljarima i Lastvi. Također je djelovao u Stonu u kojem je vodio puhački orkestar. 1939. je upisao studij u Zagrebu na Muzičkoj akademiji na kojoj je studirao do 1943. a usporedno je privatno studirao u Rimu skladanje kod I. Pizzetija. Dok je studirao u Zagrebu, vodio je zbor crkve Ranjenoga Isusa, zbor i gudački orkestar Hrvatskoga radiše kojem je 1939. skladao himnu. Ratna periodika do 1945. je objavila nekoliko njegovih skladba (Sklad, Proljeće). Do 1945. se bavio privatnim podučavanjem glazbe a također je za radijske postaje u Osijeku i Zadru bio glazbenim izvjestiteljem.[1]
Izabrao je emigrirati iz države, te je prve tri godine poraća proveo u Rimu. Na tekst Vinka Nikolića skladao je himnu Naša pjesma za pjevački zbor hrvatskih izbjeglica u logoru Fermu. Zatim je otišao u Argentinu u Buenos Aires. Ondje je od 1949. vodio hrvatski pjevački zbor koji je bio sljednik zbora iz Ferma, Hrvatski pjevački zbor Jadran. Od 1953. do 1955. je na Radio-Belgranu dirigirao zborom i komornim orkestrom. Nakon toga 1955. do 1962. dirigira i aranžira za orkestar na postaji Radio-Splendid. Na istoj je radijskoj postaji vodio emisiju za Hrvate. Na postaji Radio del Estado (kasnijem Radio-Nacionalu) je s vremena na vrijeme dirigirao njenim orkestrom, na kojoj je praizveo svoje dvije sklabe. Ravnao vokalno-instrumentalnim koncertima u argentinskim kazalištima Coliseo, Colón, Opera i Argentino de La Plata, a na Coliseu je izveo djela Lisinskoga i Jakova Gotovca. 1963. je postao voditeljem svoje glazbene škole. Vodio od 1968. emigrantski Hrvatski polifonijski zbor Zagreb. [1]
Opus mu čini šezdesetak skladba koje je skladao većinom u Buenos Airesu, gdje je i ravnao njihovim izvedbama. U opusu su mu dječji, muški i mješoviti zborovi, svjetovni i crkveni, solo-popijevke, skladbe za glasovir, komorne sastave, komorni i simfonijski orkestar, te koračnice za limenu glazbu. Teme su argentinske, zavičajne, svehrvatske, drugih hrvatskih krajeva (Zagreb, Bosna, Međimurje, Gradišće, Primorje...) ili lokalno zavičajne (Tivat, Herceg-Novi, Kotor). [1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Dino Mujadžević i Marijana Pintar (2009.): KOPITOVIĆ, Antun. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 9.11.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/kopitovic-antun>.