Brinjski gornji kraj, spomen-područje u Hrvatskoj.
Povijest stjecanja statusa
18. ožujka 1978. je općinski odbor SUBNOR-a Otočca donio prijedlog o proglašenju za spomen-područje. Na taj je prijedlog skupština općine Otočca uputila prijedlog Saboru SRH da se Brinjski gornji kraj proglasi za spomen-područje. U obrazloženju prijedloga navedeno je da su se u doba NOB u "ovom dijelu Like" na području mjesne zajednice Vodoteča zbili važni događaji. Dalje je navedeno da je taj kraj dao preko tisuću aktivnih sudionika NOB, pri čemu ih je 220 poginulo te da je palo 360 žrtava fašističkog terora. Nadalje je navedeno da je nakon prvih ustaničkih dana ovdje uspostavljeno slobodno ozemlje pod nadzorom partizana, koja je sa susjednom Drežnicom znatno značila za daljnji razvoj ustanka. U obrazloženju je stajalo da su ovdje formirane prve partizanske postrojbe brinjskog i ogulinskog kotara, a u šumi između Vukelića i Škalića je djelovala partizanska bolnica u kojoj su liječeni ranjenici iz primorsko-goranskih postrojba. Jedno je vrijeme u ovom kraju se je nalazio agitprop CK KPH te da je u Škaliću tiskano više partizanskih tiskovina kao što su Partizan, Naprijed, poslije i Vjesnik i ini.[1]
O ovome kraju objavljena je brošura Partizanska Drežnica i Gornji brinjski kraj: spomen područje : povijesno-turistički vodič u izdanju Odbora Spomen područja Partizanska Drežnica i Gornji brinjski kraj, 1981. (fotografije Jaša Luić i suradnik Damir Pešut).
Izvori
- ↑ Brinjski gornji kraj spomen-područje. Borba, 19. ožujka 1978., str. 8.