Turkijski jezici

Turkijski jezici su skupina od 40^[1] srodnih jezika Altajske porodice kojima govore brojni narodi raspodijeljeni po širokom području od istočne Europe do Sibira i zapadne Kine.

Turkijski jezik s najviše govornika je turski jezik (zbog sličnosti naziva, zato je stavljeno "turkijski", koji se odnosi na cijelu skupinu jezika srodnih turskome jeziku).

Turkijski jezici su aglutinativni jezici i pokazuju samoglasničku harmoniju.

Podjela turkijskih jezika[uredi | uredi kôd]

Iako su se različita turkijska plemena i njihovi jezici miješali s drugima kroz stoljeća, što je znatno otežavalo razredbu, vrlo pojednostavljena razredba izgledala bi ovako:

Jugozapadna skupina:
- Oguz skupina:
  - turski turski, gagauski, horasanski
  - azerski azerski, salčuk (seldžučki ?), kaškajski, halajski
  - turkmenski turkmenski
  - nerazvrstani krimsko-turski iz središnje Azije, urumski, salarski (također svrstan kao ujgursko-čagatajski)
Sjeverozapadni jezici (ili kipčačka skupina):
- aralo-kaspijska: kazahski, kirgiski, karakalpački, nogajski)
- ponto-kaspijski: karačajsko-balkarski, kumički, karaimski, krimsko-tatarski, krimčački (Judeo-krimsko tatarski), pečeneški jezik (izumrli), kumanski (izumrli)
- uralski: tatarski, baškirski, čulimski
Sjeverni jezici:
- sibirska skupina: altajski, hakaski, šorski, tuvanski, jakutski
Istočna skupina:
- ujgursko-čagatajski (ili karluk-turska) skupina: uzbečki, ujgurski, salarski (također razvrstan i kao jugozapadni turkijski jezik), čagatajski (izumrli)
ogurski (ili hunski) jezici (ili takozvani "Lir-turkijski"; katkad ih se smatra odvojenom podobitelji altajskih jezika)
- proto-bugarski (bolgarski jezik)
  - čuvaški, povolško-bugarski jezik (izumrli jezik; uključivanje povolško-Bugarskog u skupinu turkijskih jezika je bilo predmetom sporova
- kazarski (izumrli)

Razni elementi su ušli u turskijske jezike, posebno iz kineskog, perzijskog, ruskog i arapskog jezika, a razni elementi iz turkijskih jezika su se proširili do najsjevernijih krajeva Rusije, moguće čak do Sjeverne Amerike. Međutim, vjerojatnije je da su arktički narodi (svi drugi osim Dolgana i Jakuta), iako možda još pripadaju velikoj altajsko nadskupini, zapravo su druga jezikoslovna skupina, različita od turkijske. Usporediti s Korejcima ili Japancima, primjerice.

Suvremena klasifikacija[uredi | uredi kôd]

skupina od (40) altajskih jezika koji se govore na na velikom područjima Azije i susjednim europskim krajevima. Danas se dijeli na 6 podskupina: a) bolgarska, istočna, zapadna, sjeverna, južna i urumska.

A) bolgarski (1), Rusija: čuvaški; izumrli bolgarski

B) istočni (7) Kina, Turkmenija, Afganistan, Uzbekistan: ainuski, čagatajski, ili turkijski, ujgurski, sjevernouzbečki, južnouzbečki, žutoujgurski.

C) sjeverni (8) Rusija: dolganski, hakaski, jakutski, karagaski, sjevernoaltajski, južnoaltajski ili ojrotski, šorski, tuvinski.

D) južni (12) Iran, Turkmenistan, Afganistan, Uzbekistan, Azerbajdžan, Moldavija, Turska:

d1. azerbajdžanski (5): južnoazerbajdžanski, kaškajski, khalaj turkijski, salchuq, sjevernoazerbajdžanski,

d2. salarski, Kina

d3. krimskotatarski, Uzbekistan

d4. turkmenski, Turkmenija

d5. Turski (4): balkanski gagauski ili balkanski turski, gagauski, horasanski turski, turski.

E) urum (1): urumski.

F) Zapadni (11) Kirgizija, Uzbekistan, Kazahstan, Litvanija, Rusija:

d1. ponto-kaspijski (4): karačajsko-balkarski, karaimski, krimčački, kumički.