| Arheološko nalazište Jodensavanne: Naselje Jodensavanne i groblje potoka Cassipora | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO
| |
| |
 Surinam
| |
| Godina uvrštenja: | 2023. (45. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | iii |
| Ugroženost: | ne |
| Poveznica: | {{{poveznica}}} UNESCO |
Jodensavanne (niz. za „Židovska savana”) je arheološko nalazište i nekadašnje naselje i centar židovske plantažne zajednice u Surinamu. Naselje su osnovali sefardski Židovi u 17.stoljeću u današnjem okrugu Para, oko 50 km južno od glavnog grada Paramariba, na uzvisini gusto pošumljene obale rijeke Surinam.[1]
Arheološko nalazište Jodensavanne je niz dobara koji predstavljaju rane pokušaje židovske kolonizacije u Novom svijetu. Jodensavanneom su upravljali Židovi koji su tamo živjeli zajedno sa slobodnim i porobljenim osobama afričkog i autohtonog podrijetla. Ova naselja su imala najopsežniji aranžman privilegija i imuniteta poznat u ranom modernom židovskom svijetu. Zbog toga su naselje Jodensavanne i obližnje groblje Cassipora 2023. god. upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Americi.[2]
Povijest
Povijest Jodensavannea počinje 1630-ih godina dolaskom prve grupe Židova iz Recifea u sjevernom Brazilu, odakle su prognani. Izvorno su bili podrijetlom iz Nizozemske, Portugala i Italije. Naselili su se u blizini Torarice, stare prijestolnice Surinama, na lijevoj obali rijeke Surinam, otprilike 50 kilometara južno od današnjeg glavnog grada Paramariba. Po dolasku osnivali su brojne plantaže šećerne trske.
Godine 1652., druga grupa Židova stigla je s lordom Francisom Willoughbyjem, engleskim generalnim guvernerom Zapadne Indije, koji je kolonizirao zemlju za Englesku. Ova grupa se naselila u savani blizu potoka Cassipora.
Godine 1664., treća grupa od oko 200 Židova stigla je iz Cayennea (današnja Francuska Gvajana), nakon što su Francuzi okupirali područje koje je prethodno bilo pod nizozemskom krunom. Ova grupa, pod vodstvom Davida Cohena Nassyja, također se naselila na potoku Cassipora.
Godine 1669. Nizozemci su dodijelili Davidu Nassyju pravo da osnuje koloniju koja će postati poznata kao Jodensavanne. Židovi iz Torarike i Cassipore su se preselili i pridružili Jodensavanneu, od tada autohtoni teritorij poznat kao „Portugalska židovska nacija” ili „Jeruzalem na rijeci”. Ovoj atlantskoj sefardskoj dijaspori dodijeljena je teritorijalna i komunalna autonomija, židovskoj „državi unutar države“ koja je postojala od 17. do 19. stoljeća u robovlasničkom društvu i pograničnoj zoni.[1] Jodensavanne se brzo razvijo, velikim dijelom zahvaljujući znanju portugalskih Židova o sadnji, što je područje pretvorilo u prosperitetnu poljoprivrednu zajednicu. Ubrzo je postao stub cijele kolonije Surinama.
Godine 1671. izgrađena je drvena sinagoga na potoku Cassipora, ali su tragovi ove građevine izgubljeni. Sačuvani su samo grobovi koje su tijekom Drugog svjetskog rata očistili politički zatvorenici Prinudnog kampa Jodensavanne (niz. Kamp Jodensavanne).
Godine 1685. u Jodensavanneu je izgrađena i druga sinagoga, ovaj put od opeke, koja se smatra najranijom fizičkom sinagogom u Americi - sinagoga Beracha Ve Shalom. Uz nju je bilo groblje, pristanište za brodove i vojni položaji. Naselje je imalo najopsežniji aranžman privilegija i imuniteta poznat u ranom modernom židovskom svijetu.[1]
Plantaže šećerne trske bile su zasnovane na prisiljavanju crnih Afrikanaca i osoba domorodačkog porijekla na robovski rad. Broj stanovnika Jodensavanne nije jasno utvrđen, ali neki izvori tvrde da je broj stanovnika 1677. godine iznosio do oko tisuću stanovnika. Na svom vrhuncu oko 1700. godine, Jodensavanne je bio dom za otprilike 500 vlasnika plantaža i 9.000 porobljenih ljudi. Kolonija se suočavala s redovnim napadima autohtonog stanovništva, pobunama robova (Maroni (narod), pa čak i napadima francuske mornarice. Zbog toga se zajednica na kraju preselila u glavni grad Paramaribo.
Svjetska baština
Arheološko nalazište Jodensavanne danas čine ostaci zgrada, kao što su ruševine sinagoge Beracha Ve Shalom, groblja i nekoliko drugih elemenata koji su igrali važnu ulogu u razvoju i svakodnevnom životu židovske zajednice, uključujući pristaništa za brodove koja su povezivala Jodensavanne s rijekom, vojni položaj i dio obrane, ljekovite izvore, sveta stabla Ceiba i pješčara. Nadgrobni spomenici sastavnog dijela, groblja potoka Cassipora, imaju natpise na hebrejskom, portugalskom, španjolskom, nizozemskom, aramejskom i kombinacijama tih jezika. Naselje potoka Cassipora, prva autonomna sefardska židovska zajednica u koloniji Surinam i preteča naselja Jodensavanne, još nije locirano, ali njegova vjerojatna lokacija uključena je u zaštićenu tampon zonu.[1]
-
Ruševine sinagoge od opeke -
Groblje židovske djece u Jodensavanneu -
Židovsko groblje Beth-Ahaim -
Natpis na hebrejskom s jednog groba -
Groblje kod potoka Cassipora
_(23558760660).jpg)
.jpg)
_(23487952159).jpg)
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 "Jodensavanne". UNESCO. https://whc.unesco.org/en/list/1680 Pristupljeno 30. kolovoza 2025.
- ↑ "Popis svjetske baštine u Surinamu". UNESCO. https://whc.unesco.org/en/statesparties/co Pristupljeno 30. kolovoza 2025.
Vanjske poveznice
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Jodensavanne |
- "The Arrival of Jewish Settlers". Israelitische Gemeente Suriname - Suriname Jewish Community. https://www.surinamejewishcommunity.com/history Pristupljeno 30. kolovoza 2025.
(eng.)
- Jodensavanne Foundation (eng.)