Tajvanski jezici

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 596303 od 2. lipanj 2025. u 13:14 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Zamjena teksta - '<!--'''T(.*)'''-->' u '')
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Tajvanski jezici

Tajvanski jezici (formoški jezici), Prema ranijoj klasifikaciji jedna od dviju glavnih grana velike porodice austronezijskih jezika, koju čini zajedno sa drugom velikom skupinom malajsko-polinezijskih jezika[1]..

To su atayalski, tsou i pajvanski jezici.

A) Atayalski jezici (2): atayalski, taroko.
B) pajvanski jezici: amis, babuza, basay, bunun, kavalan, ketangalan, kulon-pazeh, nataoran, paiwan, papora-hoanya, puyuma, saisiyat, siraya, thao.
C) Tsou: rukai, kanakanabu, saaroa, tsou [2];

Prema novijim podjelama (ethnologue 15th i 16th) osnovna im je podjela na: a) atajalske (2); b) bunun (1); c) istočnoformoška (5); d) paiwan (1); e) puyuma (1); f) rukai (1); g) Tsou (cu jezici) (3); h) western plains (3 s jezikom papora-hoanya [ppu]; prije 2); i) sjeverozapadna formoška (2 s jezikom kulon-pazeh [uun]; prije 1); j) neklasificirani ketangalan [kae]; Formoška ili pajvanska (2 jezika); danas nepriznata skupina. Obuhvaćala je jezike papora-hoanya i kulon-pazeh[3].

Izvori

Vanjske poveznice