Viktor Gutić

Viktor Gutić (Banja Luka, 23. prosinca 1901. – Sarajevo, 1946.?), hrvatski političar. Član ilegalnog ustaškog pokreta 1930-ih godina i dužnosnik za vrijeme NDH.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Doktor prava. Vodio odvjetnički ured u Banjoj Luci. Nakon stvaranja Kraljevine SHS član je regionalnog i tajnik mjesnog rukovodstva HRSS u Banjoj Luci. Osnivač je mjesnog ogranka Hrvatske nacionalne omladine (HANAO), borbene organizacije aktivne u uličnim obračunima sa Organizacijom jugoslavenskih nacionalista (ORJUNA). Od 1925., kada Stjepan Radić sklapa sporazum sa beogradskim režimom i izbacuje "republikanizam" iz imena stranke, pristaša je Trumbićeve Hrvatske federalističke seljačke stranke.

Nakon uvođenja Šestosiječanjske diktature, postaje pristaša Ante Pavelića, koji zastupa ilegalnu i nasilnu borbu za uspostavu nezavisne hrvatske države. Uhićen i osuđen na robiju, koju izdržava u Srijemskoj Mitrovici. Nakon izlaska s robije 1938. osniva prve ustaške organizacije na području Vrbaske banovine (Ustaški stožer za Bosansku Hrvatsku i dr.).

Nakon proglašenja NDH ustaški je povjerenik za bivšu Vrbasku banovinu. Od ožujka 1942. veliki župan velike župe Pokuplje sa sjedištem u Karlovcu. Isticao se u progonima Srba, na što su kao negativnost upozorili i Nijemci (general Rudolf Lüters). U ožujku 1943. promaknut je u čin pukovnika, premda do tada nje imao čina.

Nakon sloma NDH povlači se u Austriju pa u Italiju, gdje je u Veneciji prepoznat, uhićen i odveden u logor Grottaglie (u zatočeništvu, među ostalima, i sa slovenskim generalom Leonom Rupnikom te četničkim vojvodom Dobroslavom Jevđevićem. Početkom 1946. izručen je jugoslavenskim vlastima i u Sarajevu osuđen na smrt.

Suđeno mu je u istoj skupini s uglednim i svetim katoličkim laikom dr. Felixom Niedzielskim i s dr Nikolom Bilogrivićem (po specijalnosti povjesničarem), strijeljanim u Banjoj Luci kojima je suđeno u namještenom sudskom postupku 20. veljače 1947. godine.^[1]