Dražen Prćić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 57453 od 25. kolovoza 2021. u 00:21 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Script error: No such module "Dodaj infookvir". Dražen Prćić (Subotica, 1. studenog 1967.), bački je hrvatski romanopisac. Piše na hrvatskom jeziku, ali njegova djela postoje i na srpskom, engleskom, mađarskom, njemačkom i talijanskom jeziku. Sin je književnika Milivoja Prćića. Do ožujka 2020., napisao je i objavio četrnaest romana i dvije povijesne knjige. U njegovima romanima, za razliku od vladajuće struje u popularnoj književnosti, gdje bezbožno nasilje dominira (nerijetko sa prikazivanjem katoličanstva u negativnom kontekstu), u njegovom djelu glavni junak trudom i radom dolazi do cilja, a uz to je veliki katolički vjernik. U više se knjiga bavi športskom tematikom, trilerima, tematikom ljubavnog žanra, dok je roman Horvacki Bačka 1901-1939 njegovo prvo povijesno dokumentarno djelo [1]

Djela

  • Moja klinka i ja, omladinski roman (1992.)
  • Završni udarac, triler (1997.)
  • Film, ljubavni roman (1998.)
  • Tajna provincije, thriler (1999.)
  • Uzmi sve, akcija (2001.)
  • Kolos, roman (2002.)
  • Wild card, športski roman, (do 2006. objavljena su dva izdanja na hrvatskom jeziku i po jedno izdanje na srpskom, engleskom, talijanskom i mađarskom jeziku)
  • D , reality roman o odgoju ženskog djeteta (2007.)
  • Lijepe stvari, roman (2009.)
  • Come & Back (2010.) (prijevod na engleski i njemački jezik)
  • Priča o fotografiji (s grupom suradnika, 2011.)
  • Dogovoreni brak (2013.)
  • Plemstvo Wilson (2014.)
  • Horvacki Bačka 1901 - 1939 (2015.)
  • Redefiniranje života (2017.)

Subotica priča o fotografiji (2020.)

Vidi još

Izvori

  1. Klasje naših ravni Lazar Razora: Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini - gledana iz još jednog počela, br.1-2/2002.

Vanjske poveznice

  1. PREUSMJERI Predložak:Srp oznaka Subotica.info Milovan Miković: Putovanje kao metafora o nasilju