Tradicijske građevine naroda Ašanti

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 558170 od 18. travanj 2025. u 03:23 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi) (Zamjena teksta - '{{UNESCO-svjetska baština' u '{{UNESCO – svjetska baština')
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Tradicijske građevine naroda Ašanti
Svjetska baštinaUNESCO
Tradicijske građevine naroda Ašanti
Gana


Ašanti građevine na zemljovidu Gana
Ašanti građevine
Ašanti građevine
Lokacija Ašanti građevina u Gani
Godina uvrštenja: 1980. (35. zasjedanje)[1]
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: v
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/35 UNESCO

Tradicijske građevine naroda Ašanti se nalaze sjeverno i sjeveroistočno od grada Kumasija, u pokrajini Ašanti u središtu Gane. To su posljednji materijalni ostaci nekada snažnog naroda Ašanti koje je dostiglo svoj vrhunac u 18. stoljeću kada su vladali velikim područjem današnje Gane.

Ašanti Carstvo i Britanska Zlatna Obala 1896. god.

Mnoge kuće su uništene tijekom rata Ašantija protiv Britanaca od 1806.-1901. godine. U to vrijeme (1895.) je britanski general Robert Baden Powell zapalio i najznamenitiju Ašanti građevinu, kraljevski mauzolej Barem. Danas je preživio samo mali broj tradicijskih građevina, kuća ili svetišta (tzv. "fetiš-kuće"), koja su starija od 100 godina.

One imaju zidove povezane sustavom drvenih greda i daskama od bambusa ispod drvenog krova (od biljaka Hippocrates africana i Hippocrates rowlandii koje su jako otporne na termite) sa slamnatim pokrovom. Podovi su im od nabijene gline, a vanjski zidovi i trijemovi su obično premazani slojem zemlje i raskošno ukrašeni šarenim apstraktnim, cvjetnim, životinjskim i antropomorfnim bareljefima. Kako su uglavnom građene od zemlje, drva i slame, jako su osjetljive na djelovanje vremena i vremenskih neprilika.

Trinaest tradicijskih građevina naroda Ašanti (u mjestima: Abetifi, Abirim, Akoboanbong, Asawase, Asenemaso, Bogyease, Darkwa, Jachie, Kentenkrono, Patakro i Obomeng) je upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi 1980. godine.

Izvori i vanjske poveznice