Konstantin V. Kopronim (starogrč. Κωνσταντῖνος Κοπρώνυμος) (Carigrad, 718. — Carigrad, 14. rujna 775.), bizantski car (741.-775.), sin cara Lava III. Izaurijca i njegove supruge Marije.
Početkom vladavine obračunao se s uzurpatorom Artabazdom (741.-743.), suprugom svoje sestre. Uspješno je ratovao protiv Arapa i vodio devet pohoda protiv Bugara i Slavena. Godine 751. Langobardi su osvojili zadnje ostatke Ravenskog egzarhata, čime su znatno oslabili bizantski utjecaj u sjevernoj i srednjoj Italiji.[1]
U njegovo vrijeme ikonoklastičke borbe doživjele su svoj vrhunac. Sukobio se s papom kojega je podupirao franački kralj Pipin Mali te otada slabi veza papinstva i Bizanta.[2] Kao pristaša ikonoklazma, sazvao je koncil u Hijereji (754.), na kojem je zabranjeno štovanje ikona i proglašeno kažnjivim.
Obitelj
Konstantinove su žene bile Tzitzak, Marija i Eudokija.[3][4]
Bilješke
- ↑ Konstantin V. Kopronim - Hrvatska enciklopedija
- ↑ Konstantin V. Kopronim (K. Smrdljivac) - Proleksis enciklopedija
- ↑ A short article on her by Lynda Garland
- ↑ Lynda Garland. 2002. Byzantine Empresses: Women and Power in Byzantium AD 527-1204. Routledge. Str. 327.
Vanjske poveznice
- Konstantin V. Kopronim - Hrvatska enciklopedija
- Konstantin V. Kopronim (K. Smrdljivac) - Proleksis enciklopedija
| Prethodnik: | Bizantski carevi | Nasljednik: |
| Leon III. Izaurijac (717.-741.) | Leon IV. Hazar (775.-780.) |
Nedovršeni članak Konstantin V. Kopronim koji govori o vladaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.