Gervinho

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 545129 od 8. travanj 2025. u 01:54 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi) (Zamjena teksta - '. -2' u '. — 2')
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Gervinho
Datoteka:Gervinho 2010.jpg

Gervinho tijekom nastupa u reprezentativnom dresu.

Država Pogreška pri izradbi sličice: Obala Bjelokosti
Osobni podatci
Puno ime Gervais Lombe Yao Kouassi
Nadimak Gervinho
Rođenje 27. svibnja 1987.
Visina 179 cm
Broj 27
Položaj napadač
Mlađi uzrasti
1998. - 2002.
2002. - 2004.
2004. - 2005.
ASEC Mimosas
Toumodi
Beveren
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
2005. - 2007.
2007. - 2009.
2009. — 2011
2011. - 2013.
2013. - 2016.
2016. - 2018.
2018. -
Beveren
Le Mans
Lille
Arsenal
AS Roma
Hebei China Fortune
Parma
61 (14)
59 (8)
67 (28)
46 (9)
71 (17)
29 (4)
3 (1)
Reprezentativna karijera
2007. Pogreška pri izradbi sličice: Obala Bjelokosti 80 (22)
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Gervais Lombe Yao Kouassi, poznatiji kao Gervinho (Anyama, Obala Bjelokosti, 27. svibnja 1987.) je bjelokošćanski nogometaš i nacionalni reprezentativac. Tijekom karijere u Francuskoj, nastupao je za Le Mans i Lille gdje je ostvario zapažen rezultat osvojivši s potonjim klubom francusko prvenstvo i kup. To nije promaklo londonskom Arsenalu koji ga je 2011. godine doveo za 10,8 milijuna funti.[1] Tijekom karijere nastupao je i za AS Romu i Hebei China Fortune, a trenutačno nastupa za talijansku Parmu.

Kao nacionalni reprezentativac, za Obalu Bjelokosti je debitirao 2007. godine te je s njome osvojio Afrički Kup nacija 2015. te je nastupio na dva Svjetska prvenstva (2010. i 2014.).

Francuski trener Rudi Garcia koji ga je vodio u Lilleu i AS Romi opisao ga je kao igrača koji treba povjerenje momčadi te je onaj koji stvara šanse za svoje suigrače.[2] Upravo je s tim trenerom izgradio odličan odnos zbog čega ga je razočarao potez čelnika rimskog kluba koji su Garciji dali otkaz a Gervinha potaknuli na razmišljanje o napuštanju kluba.[3]

Nadimak Gervinho dao mu je brazilski trener u ASEC-u kao portugalsku izvedenicu njegovog pravog imena Gervais.[4] Također, Gervinho je dvostruki dobitnik nagrade Marc-Vivien Foé koja se dodjeljuje najboljem afričkom nogometašu u Ligue 1.

Karijera

Klupska karijera

Gervinho je karijeru započeo u domovini igrajući za tamošnje momčadi ASEC Mimosas i Toumodi te mladu momčad belgijskog Beverena (gdje je ujedno debitirao i kao senior). Završetkom sezone 2006./07., Gervinho prelazi u francuski Le Mans gdje se pridružuje reprezentativnom kolegi Romaricu. U svojem prvenstvenom debiju zabio je dva pogotka u susretu protiv Nancyja[5] a u klubu je proveo dvije godine.

21. srpnja 2009. kupuje ga Lille za šest milijuna eura te s njime potpisuje trogodišnji ugovor. S klubom je 2011. osvojio dvostruku krunu te ga se povezivalo s mnogim klubovima kao što su PSG, Atlético Madrid i Newcastle. Igrač je u konačnici odabrao Arsenal[6][7] koji ga je doveo 12. srpnja 2011. za nepoznat iznos iako se pretpostavlja da je riječ o 10,8 milijuna funti. Tada mu je dodijeljen dres s brojem 27 kojeg je prije njega nosio također bjelokošćanski igrač, i to Emmanuel Eboué[8] koji je otišao u Galatasaray.

Igrač je za novi klub zabio već u debiju i to u prijateljskoj utakmici protiv Kölna tijekom prvih 15 minuta igre.[9] S druge strane, u prvenstvenom debiju je isključen zbog udaranja Joeyja Bartona čime je zaradio suspenziju od tri utakmice neigranja.[10] U klubu je proveo dvije godine i zabio svega devet prvenstvenih pogodaka, nakon čega ga u kolovozu 2013. kupuje AS Roma.[11]

Prvi službeni pogodak za novi klub zabio je u 2:0 pobjedi protiv Sampdorije nakon asistencije Francesca Tottija.[12] Za rimsku momčad nastupao je tri godine nakon čega ga za 15 milijuna eura kupuje Hebei China Fortune koji se promovirao u kinesku prvu ligu.[13] (iako ga se u početku povezivalo s Jiangsu Saintyjem).[14] Samo tijekom tog zimskog prijelaznog roka, kineski klubovi su potrošili preko 150 milijuna eura na pojačanja, a uz Gervinha, među njima su bili i Ramires, Fredy Guarín, Tim Cahill i Paulinho.[15] Zbog ozljede (rupture ligamenata na lijevomm koljenu) na treningu tijekom listopada 2016. propustio je predstojeći Afrički Kup nacija.[16]

Nakon dvije godine igranja u Kini, igrač se vratio u Serie A gdje je potpisao za povratnika Parmu.[17]

Reprezentativna karijera

Gervinho je za Obalu Bjelokosti debitirao 2007. godine dok je s mladom reprezentacijom nastupio na Olimpijadi 2008. u Pekingu (gdje je bio kapetan). Sa Slonovima je 2012. stigao do finala Afričkog Kupa nacija dok je isto osvojeno 2015. Također, s reprezentacijom je igrao na Svjetskim prvenstvima 2010. u Južnoj Africi odnosno 2014. u Brazilu.

Pogodci za reprezentaciju
# Datum Mjesto Protivnik Pogodak Rezultat Natjecanje
1. 14. studenog 2009. Stade Félix Houphouët-Boigny, Abidjan, Obala Bjelokosti Datoteka:Flag of Guinea.svg Gvineja 1 : 0 3 : 0 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010.
2. 14. studenog 2009. Stade Félix Houphouët-Boigny, Abidjan, Obala Bjelokosti Datoteka:Flag of Guinea.svg Gvineja 2 : 0 3 : 0 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010.
3. 15. siječnja 2010. Cabinda, Angola Gana 1 : 0 3 : 1 Afrički Kup nacija 2010.
4. 17. studenog 2010. Miejski, Poznań, Poljska Datoteka:Flag of Poland.svg Poljska 1 : 1 1 : 3 Prijateljska utakmica
5. 5. lipnja 2011. Cotonou, Benin Datoteka:Flag of Benin.svg Benin 3 : 0 6 : 2 Kvalifikacije za Afrički Kup nacija 2012.
6. 5. lipnja 2011. Cotonou, Benin Datoteka:Flag of Benin.svg Benin 5 : 2 6 : 2 Kvalifikacije za Afrički Kup nacija 2012.
7. 3. rujna 2011. Kigali, Ruanda Datoteka:Flag of Rwanda.svg Ruanda 5 : 0 5 : 0 Kvalifikacije za Afrički Kup nacija 2012.
8. 8. veljače 2012. Libreville, Gabon Datoteka:Flag of Mali.svg Mali 1 : 0 1 : 0 Afrički Kup nacija 2012.
9. 8. rujna 2012. Stade Félix Houphouët-Boigny, Abidjan, Obala Bjelokosti Datoteka:Flag of Senegal.svg Senegal 2 : 2 4 : 2 Kvalifikacije za Afrički Kup nacija 2013.
10. 14. siječnja 2013. Abu Dhabi, UAE Datoteka:Flag of Egypt.svg Egipat 1 : 0 4 : 2 Prijateljska utakmica
11. 14. siječnja 2013. Abu Dhabi, UAE Datoteka:Flag of Egypt.svg Egipat 3 : 1 4 : 2 Prijateljska utakmica
12. 22. siječnja 2013. Royal Bafokeng Stadion, Rustenburg, JAR Datoteka:Flag of Togo (3-2).svg Togo 2 : 1 2 : 1 Afrički Kup nacija 2013.
13. 26. siječnja 2013. Royal Bafokeng Stadion, Rustenburg, JAR Datoteka:Flag of Tunisia.svg Tunis 1 : 0 3 : 0 Afrički Kup nacija 2013.
14. 4. lipnja 2014. Frisco, Texas, SAD Datoteka:Flag of El Salvador.svg Salvador 1 : 0 2 : 1 Prijateljska utakmica
15. 14. lipnja 2014. Itaipava Arena Pernambuco, Recife, Brazil Datoteka:Flag of Japan.svg Japan 2 : 1 2 : 1 Svjetsko prvenstvo 2014.
16. 19. lipnja 2014. Estádio Mané Garrincha, Brasília, Brazil Pogreška pri izradbi sličice: Kolumbija 1 : 2 1 : 1 Svjetsko prvenstvo 2014.
17. 6. rujna 2014. Stade Félix Houphouët-Boigny, Abidjan, Obala Bjelokosti Datoteka:Flag of Sierra Leone.svg Sijera Leone 2 : 1 2 : 1 Kvalifikacije za Afrički Kup nacija 2015.
18. 14. studenog 2014. Stade Félix Houphouët-Boigny, Abidjan, Obala Bjelokosti Datoteka:Flag of Sierra Leone.svg Sijera Leone 4 : 1 5 : 1 Kvalifikacije za Afrički Kup nacija 2015.
19. 1. veljače 2015. Malabo, Ekvatorijalna Gvineja Datoteka:Flag of Algeria.svg Alžir 3 : 1 3 : 1 Afrički Kup nacija 2015.
20. 4. veljače 2015. Bata, Ekvatorijalna Gvineja Pogreška pri izradbi sličice: DR Kongo 2 : 1 3 : 1 Afrički Kup nacija 2015.
21. 25. ožujka 2016. Stade Félix Houphouët-Boigny, Abidjan, Obala Bjelokosti Datoteka:Flag of Kenya.svg Kenija 1 : 0 1 : 0 Kvalifikacije za Afrički Kup nacija 2017.
22. 8. listopada 2016. Bouaké, Obala Bjelokosti Datoteka:Flag of Mali.svg Mali 3 : 1 3 : 1 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2018.

Osvojeni trofeji

Klupski trofeji

Klub Trofej Sezona / godina
Datoteka:Flag of France.svg Francuska
Lille Ligue 1 2010./11.
Lille Coupe de France 2011.

Reprezentativni trofeji

Turnir Trofej Godina
Afrički Kup nacija Srebro 2012.
Afrički Kup nacija Zlato 2015.

Individualni trofeji

Trofej Godina
Nagrada Marc-Vivien Foé 2010., 2011.

Izvori

Vanjske poveznice