Toggle menu
309,3 tis.
58
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Crkva sv. Martina u Splitu

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 527916 od 26. prosinac 2024. u 02:41 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Zamjena teksta - '<!--'''(.*)'''-->' u '')
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Crkva sv. Martina
Pregrada svetišta u crkvici sv. Martina nad sjevernim vratima Dioklecijanove palače
Pregrada svetišta u crkvici sv. Martina nad sjevernim vratima Dioklecijanove palače
Pregrada svetišta u crkvici sv. Martina nad sjevernim vratima Dioklecijanove palače
Lokacija Split
Godine izgradnje 6. stoljeće
Renoviran 9. stoljeće
Religija Rimokatoličanstvo
Patron Sveti Martin
Materijal kamen
Dimenzije 10x1.64 m

Crkvica svetog Martina u Splitu je mala crkva smještena uz sjeverno pročelje Dioklecijanove palače, na mjestu stražarskih prostora, poviše Zlatnih vrata (Porta aurea). U taj prostor uklopljena je već u 5.-6. stoljeću, a posvećena je svetom Martinu, zaštitniku vojnika, krojača i suknara, što se povezuje s dokumentiranim postojanjem carske radionice za izradu sukna i tkanina (gynaeceum) koja je postojala upravo u tom dijelu Palače. Jedna je od dvije najuže crkve u Splitu.

Crkvica je u vlasništvu sestara dominikanki koje uz nju imaju samostan.

Opis

Crkvica se nalazi unutar nekadašnjeg uskog stražarskog prolaza iznad zidova Zlatnih vrata. Uski hodnik, u kojem je smještena crkvica, je dimenzija 10x1,64 m. Prozori, danas zazidani, s južne strane služili su stražarima za kontrolu nad ulazom u palaču. Kasnije su u pregradama prozora otvoreni manji prozorčići. Otvori na sjevernoj strani potječu iz srednjeg vijeka, a služili su kao puškarnice za obranu od Turaka.

Na ulazu u crkvicu nalazi se natpis koji spominje svećenika Dominika, a koji prema prijevodu arheologa don Frane Bulića, koji ju je istraživao, glasi ovako:

Blagoslovljeni Kralju Bože, Tebi slava, čast i moć! Ovu crkvicu utemelji na čast Blaženog Martina, skromno i prema svojim sredstvima svećenik Dominik. "Zdravo oče Martine, dopusti da te iz dubine duše i srca štujemo u ovoj špiljskoj rupici."

Središnji prostor crkvice podijeljen je na dva dijela oltarnom pregradom, izrađenom od mramora i ukrašenoj viticama, lozicom i grifonima[1]; na prostor s oltarom koji je bio namijenjen kleru i lađi koja je bila namijenjena laicima. Na zabatu oltarne pregrade, jedine sačuvane in situ u Dalmaciji, nalazi se natpis s posvetom crkve Bogorodici, Svetom Grguru papi i blaženom Martinu[2]:

Ova je crkvica pod pokroviteljstvom Blaženog Martina, Bogorodice Marije i Svetog Grgura pape.

Predromaničkoj fazi, vjerojatno 9. stoljeća, pripada bačvasti svod, oltar u apsidi s uklesanim križem starokršćanskih oznaka i male tranzene, postavljene po sredini velikih zazidanih antičkih otvora na južnom zidu. Kasnijoj predromaničkoj fazi 11. stoljeća pripada oltarna pregrada te zvonik, koji je kasnije porušen.[3]

Povijest

Stražarnice iznad glavnih ulaza u Palaču pretvorene su u 6. stoljeću u crkve pa je danas, osim Sv. Martina, sačuvana i crkva Sv. Teodora nad Željeznim vratima. Nad Srebrnim vratima nalazila se crkva Sv. Apolinara koji nije sačuvana, kao ni crkva Sv. Julijana nad Mjedenim vratima. Originalno je u tom prostoru bila i željezna rešetka koja se spuštala u slučaju opasnosti za utvrdu, ali je uklonjena.[4]

Ranokršćanska crkvica obnovljena je u 9. stoljeću, za vrijeme hrvatskog kneza Trpimira, kada je knežev kapelan, svećenik Dominik, dao sagraditi kamenu oltarnu pregradu s posvetom Blaženoj Djevici Mariji, sv. Martinu i sv. Grguru papi. Uz crkvicu je u srednjem vijeku osnovan samostan Sestara dominikanki III Reda, koji se prvi put spominje 1372. godine. Poslije jedne od brojnih epidemija kuga u gradu, samostan je obnovljen s time da je crkvica bila pretvorena u skladište. Otkrio ju je tek 1890. godine don Frane Bulić tijekom istraživačkih radova u Dioklecijanovoj palači. Tom prilikom postavljen je novi oltar i novi pločnik.

Godine 1929., prilikom proširenja jednog prozora otkrivena je jedna ploča s uklesanim natpisom:

Nevrijedni svećenik Dominik, kapelan kneza Trpimira.

Don Frane Bulić je vjerovao da se radi o nadgrobnom spomeniku svećenika Dominika, koji se spominje i na natpisu na arhitravu ulaznih vrata u crkvicu.

Bilješke

Literatura

  • Marasović, Tomislav, Split u starohrvatsko doba, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika - Split, Split, 1996.

Vanjske poveznice