Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Dragan Matutinović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 526654 od 22. prosinac 2024. u 11:14 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Stvorena nova stranica sa sadržajem: »{{medalje vrh}} {{medalje šport | Vaterpolo}} {{Medalje OI}} {{Medalje srebro | Barcelona 1992. |Španjolska}} {{medalje SP}} {{Medalje srebro | Perth 1991. |Španjolska}} {{Medalje EP}} {{Medalje srebro | Atena 1991. |Španjolska}} {{Medalje bronca | Sheffield 1993. |Španjolska}} {{medalje SK}} {{Medalje bronca | Svjetski kup u va...«.)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Osvojene medalje
Vaterpolo
Olimpijske igre
srebro Barcelona 1992. Španjolska
Svjetska prvenstva
srebro Perth 1991. Španjolska
Europska prvenstva
srebro Atena 1991. Španjolska
bronca Sheffield 1993. Španjolska
Svjetski kupovi
bronca Barcelona 1991. Španjolska

Dragan Matutinović (Split, 23. veljače 1954.) hrvatski je vaterpolski trener. Drugi je najtrofejniji hrvatski vaterpolski trener nakon Ratka Rudića.[1]

Rodio se u Splitu 23. veljače 1954. Bio je vaterpolski trener u velikom broju vaterpolskih klubova i reprezentacija. Ima nadimak „Matuta”.[2] Njegov brat je Željko Matutinović, ortoped i bivši predsjednik Teniskog kluba Split.[3]

Započeo je trenersku karijeru u KPK Korčula 1982. gdje je bio do 1985. godine. Od hrvatskih klubova vodio je i: VK Mornar (1985. – 1986.), VK Šibenik (1996. – 1997.), VK Jadran Split (1997. – 1998., 2004. - 2005. i 2009. - 2010.) i POŠK (1998. - 2000.)

Od sredine 1980-ih do sredine 1990-ih, posvetio se kao trener španjolskim katalonskim momčadima: Club Natació Barcelona i Club Natació Montjuïc, kao i španjolskoj reprezentaciji.[4] Poznat po svojoj tvrdoj i rigoroznoj metodologiji, koju karakterizira snažan karakter i velika osobnost[5], vodio je do niza uspjeha u povijesti španjolskoga vaterpola, sve do srebrne medalje na Ljetnim olimpijskim igrama u Barceloni 1992. sa španjolskom reprezentacijom.

Također je vodio klubove u talijanskoj (Pescara), grčkoj (Olympiakos), ruskoj (Dinamo Moskva), saudijskoj (Al-Ittihad) i brazilskoj (Pinheiros) ligi, kao i šest muških reprezentacija: Španjolska, Francuska, Slovačka, Kina, Turska i Rusija[6] te je bio pomoćnik izbornika hrvatske reprezentacije (2007. - 2009.)

Trenirao je i ženski vaterpolski klub POŠK Split. Hrvatsku žensku vaterpolsku reprezentaciju odveo je na Europsko prvenstvo u Barceloni 2018. godine.[7]

Njegovi glavni uspjesi na klupskoj razini bili su: 1. mjesto na KEK-u 1986. s |Mornarom Split; naslov hrvatske lige 1999., hrvatskoga kupa 2000. i 4. mjesto u LEN Ligi prvaka 1999. – 2000. s POŠK-om; naslov grčke lige 2001., grčkoga kupa 2001. i viceprvak LEN Lige prvaka 2000. - 2001. s Olympiakosom; 2007. azijsko klupsko prvenstvo s Al-Ittihadom; i 2011. brazilska liga, s EC Pinheirosom.

Što se tiče uspjeha sa španjolskom vaterpolskom reprezentacijom osvojio je srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu u Perthu 1991., Europskom prvenstvu u Ateni 1991. i Olimpijskim igrama u Barceloni 1992.; te brončane medalje na Svjetskom kupu u Barceloni 1991. i Europskom prvenstvu u Sheffieldu 1993. Godine 1999. dobio je titulu „Najbolji europski trener godine”.[8]

Španjolci su snimili igrani film „42 sekunde” o sudjelovanju španjolske vaterpolske reprezentacije na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. U filmu se pojavljuje i lik Dragana Matutinovića, kojeg glumi Tarik Filipović.[9] Također je španjolska televizija TV3 snimila dokumentarni film o istoj temi, u kojem je Dragan Matutinović prikazan kao trener brutalnih metoda vojničkoga režima.[10]

Izvori

Sadržaj