Ivana Habazin (22. listopada 1989.) je hrvatska boksačica iz Zlatara. Boksa u kategoriji velter. Štićenica je hrvatskog boksačkog trenera Vlade Božića, brata hrvatskog boksača u supersrednjoj Stjepana Božića. Svjetska prvakinja po International Boxing Federation u velter kategoriji 2014. godine i po International Boxing Organization u srednjoj kategoriji 2018. godine. U profesionalnoj karijeri boksala je u 30-ak borba tijekom 14 i pol godina. Borila se je za naslove prvakinje po WBC-u, WBA-u, IBF-u i IBO-u.[1] Još je četiri puta boksala u borbama u kojima je pokušala osvojiti naslov u jednoj od četiriju najbitnijih svjetskih naslova.[2] Dvaput je to bilo u polusrednjoj i jednom u srednjoj kategoriji.
Životopis
Studirala je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Boks ju je privukao otkad je gledala filmski klasik Rockyja na televiziji. Boksa od 2010. godine. U karijeri je ostvarila devet uzastopnih pobjeda (od čega pet tehničkim nokautom), a prvi joj je poraz bio u borbu za naslov europske prvakinje po inačici IBF, kad je izgubila jednoglasnom odlukom sudaca nakon deset runda protiv srbijanske boksačice Eve Halasi 22. ožujka 2013. godine.
Prvi naslov svjetske prvakinje osvojila je po IBF-u u velter kategoriji 2014. godine. Te je iste godine boksala 2014. protiv Norvežanke američkih korijena Cecilije Braekhus[3] u borbi koja je bila prvi dvoboj za ujedinjenje naslova. Borba se je održala 13. rujna 2014. u Kopenhagenu, gdje je borba otišla do kraja, a Braekhus su sudci dodijelili uvjerljivu pobjedu.[4] Braekhus je dotad držala naslov po trima organizacijama, a Habazin onaj po IBF-u. Nakon poraza Habazin je gotovo odustala od daljnjeg boksa.[3]
18. ožujka 2018. osvojila je naslov svjetske prvakinje u srednjoj kategoriji po inačici IBO, pobijedivši u Beču Elenu Sikmašvili, nakon što je trenerica njene protivnice predala borbu u 5. rundi bacanjem ručnika u ring. [5] 8. rujna 2018. branila je u zagrebačkoj Areni naslov svjetske prvakinje protiv Ganke Gifty Amanue Ankre u borbi koja je bila predborba u večeri u kojoj je Filip Hrgović se borio za naslov interkontinentalnog prvaka po WBC-u. [6] Borbu je cijelo vrijeme kontrolirala i pobijedila protivnicu odlukom sudaca.[7]
11. siječnja 2020. je boksala protiv moćne protivnice Claressa Shields u borbi za naslov po WBC i WBO u supervelteru. Iako je primila triput više udaraca, izdržala je do kraja.[8] Borba se održala u Atlantic Cityju, a Shields je bila favoritkinja, jedinstvena po tome što je u samo 10 profesionalnih dvoboja osvojila tri svjetska naslova u različitim kategorijama. Borba je održana iz trećeg pokušaja, nakon što je u kolovozu 2019. ozljeda koljena spriječila Shields, a drugi put kad je listopada 2019. u Flintu na dan vaganja pred borbu Shieldsin brat fizički napao Habazinina trenera Jamesa Alija Bashira.[9] Bashir je hospitaliziran s teškim ozljedama, nakon što je napadnut s leđa, udaren u stražnju stranu vrata pao licem na pod i ostao ležati bez svijesti krvareći, dok je napadač brzo pobjegao iz zgrade. Shields je reagirala bezosjećajnom izjavom (poručila je "da si za meč dovede novog trenera"[10]), pokazavši da su ona i njen tim "jako loš primjer svima" i da nemaju "nikakvog stila i ponašanja", kako je to opisala Habazin. Trener Bashir otpremljen je u bolnicu jer su mu morali sprovesti delikatnu rekonstrukcija lica. WBC je izrazio žaljenje ali nažalost nije poduzeo nikakve ozbiljne sankcije protiv Shields i njena osoblja.[11][12] Habazin je nakon tog incidenta od 5. listopada 2019. postupila krajnje športski: odmah je otkazala borbu iskazavši da se ne kani boriti, premda je bilo izvjesno da će tako vjerojatno ostati bez ikakvog honorara od svjetske boksačke organizacije. Reakciju je popratila riječima "Sve u svemu nema meča tog novca za koje bih sutra ušla u ring, jer ovo je moglo završiti i gore, a život mog trenera nema cijenu".[10] Bashir je još zbog tog kukavičkog udarca imao izljev krvi u mozak zbog čega je hitno operiran a potom još jednom, ukupno provevši pet tjedana u bolnici, a godinu dana se oporavljao od posljedica. Napadač je kažnjen sa samo jednom godinom zatvora, za ono za što je realno trebao dobiti 15 godina, jer ga je umalo ubio. Inače, Ivanin trener James Ali Bashir je trenirao svjetske prvake kao što su Volodymyr Klyčko, Lennox Lewis, Shannon Briggs i Oleksandr Usyk.[13]
Listopada 2022. Habain je osvojila WBC-ov srebrni pojas u kategoriji do 67 kilograma.[2] Kao kuriozitet, u toj borbi održanoj 20. listopada, glavna borba večeri bila je njena, ženska borba, a predborbe su bili muški boksački dvoboji. Boksala je u Zaboku protiv australske boksačice Diane Prazak, bivše svjetske prvakinje po WBC. Do te borbe nije bila obvezna izazivačica, ali je bila br. 1 na WBA i WBO u velteru. Osvajanje Srebrnog pojasa je postajala doprvakinjom. Do te borbe prošao se mukotrpni put pregovora za borbu kojom bi se izborio status obvezne izazivačice. S Laylom Carter se bezuspješno pregovaralo više od godinu dana. Carter je tad bila na prva a Habazin druga na listi izazivačica. Nakon višestrukih odbijanja i nepotpisivanja ugovora sve je završilo na odborima. WBC je odlučio u srpnju da Habazin nastavi, čime je došla u poziciju više, zbog Carterina izbjegavanja. Opet se dugo tražilo ravnopravnu boksačicu iz prvih deset iz četiriju najuvaženijih organizacija (IBF, WBA, WBC, WBO), i sve su odbijale se boriti protiv Habazin osim triju. Budući da WBC nije odobrio dvije, ostala je Prazak koja je prihvatila dvoboj.[14]
Svibnja 2023. iznenada je došla u prigodu boksati za naslov po WBA u kategoriji super velteru preko t.zv. "short noticea". Pružila joj se prigoda boksati protiv engleske boksačice Terri Harper u Manchesteru boksati na priredbi Matchroom Boxinga. Prigoda se ukazala jer je Harperina protivnica Cecilia Braekhus prije dva dana (20. svibnja) otkazala je borbu jutro uoči same borbe. Tako je Harper ostala bez borbe, ali pripreme ne propadnu, dogovorena je borba za 27. svibnja protiv Habazin.[2] Pobijedila je Harper sudačkim bodovanjem 98:92, 97:93, 97:93.[15]
Trebala je uslijediti borba protiv legendarne Jessice McCaskill za naslve u velteru po WBC, WBA, IBO i časopisa The Ring.[16] Naposljetku je umjesto protiv McCaskill, tog 20. travnja 2024. boksala protiv druge protivnice. McCaskill je odbila borbu s Habazin i umjesto toga ugovorila borbu protiv Lauren Price u kojoj je McCaskill branila tri pojasa. Posljedično je zbog odbijanja borbe WBC-ov pojas morala pobjednici Habazinine borbe u Zagrebu. Nova protivnica Habazin bila je mađarska boksačica Kinga Magyar.[17] Boksajući u KC Dražen Petrović u Zagrebu pobijedila je jednoglasnom sudačkom odlukom mađarsku boksačicu Kingu Magyar te osvojila svjetske prvakinje po WBC-u i privremeni svjetske prvakinje po WBA čime je treći put osvojila naslov svjetske prvakinje.[18]
14. prosinca 2024. boksala je u Liverpoolu protiv domaće boksačice Natashe Jonas u borbi za ujedinjavanje naslova prvakinja u kategoriji velteru. Habazin je imala naslov po WBC, a Jonas po IBF-u. Poslije 10 runda Jonas je pobijedila jednoglasnom odlukom sudaca čime je Habazin ostala bez naslova. Nešto poslije Habazin je na profilu na Instagramu objavila kraj karijere.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Fight Site: Ivana Habazin objavila je kraj karijere: ‘Hvala svima koji ste me podržavali. Boks me naučio puno toga, ali život je poseban dar od Boga‘. Fight Site. 15. prosinca 2024. Pristupljeno 16. prosinca 2024.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Fight Site: Ivana Habazin objavila sjajnu vijest: Ovaj tjedan će boksati za titulu svjetske prvakinje! . FightSite. 22. svibanj 2023. 16. prosinca 2024.
- ↑ 3,0 3,1 B.Š.: Izazov snažne Hrvatice prava šampionka ne smije odbiti . T-portal. 18. kolovoza 2015. Pristupljeno 16. prosinca 2024.
- ↑ Večernji list: Habazin prozvala Breakhus na revanš: Ovo je sada dvoboj dva bivša Kličkova trenera! . Večernji list. 29. srpnja 2018. Pristupljeno 16. prosinca 2024.
- ↑ Dean Bauer: HRVATICA NADMOĆNO OSVOJILA NASLOV SVJETSKE PRVAKINJE, PA PROSLAVILA TITULU KEBABOM 'Ako ćemo iskreno, još se nisam priviknula na ovaj novi status' . Jutarnji list. 18. ožujka 2018. Pristupljeno 16. prosinca 2024.
- ↑ Antonio Vuksanović: Najbolja hrvatska boksačica spremna za spektakl u Areni i obranu titule: 'U najboljoj sam formi'. Net.hr. 28. kolovoza 2018. Pristupljeno 16. prosinca 2024.
- ↑ Zlatarščanka Ivana Habazin obranila titulu svjetske boksačke prvakinje. 10. rujna 2018. Pristupljeno 16. prosinca 2024.
- ↑ Fight Site: Habazin primila gotovo triput više udaraca od Shields: 'Nije bio moj dan, ali vratit ću se!' . FightSite. 11. siječnja 2020. Pristupljeno 16. prosinca 2024.
- ↑ FightSite: Habazin poražena u najvećem meču karijere, Shields ispisala povijest boksa . FightSite. 11. siječnja 2020. Pristupljeno 16. prosinca 2024.
- ↑ 10,0 10,1 Gol.hr: Sramotne izjave prvakinje nakon što joj je brat pretukao trenera hrvatske boksačice. Gol.hr. 5. listopada 2019. Pristupljeno 16. prosinca 2024.
- ↑ gol.hr: Habazin detaljno objasnila što se dogodilo i poslala nedvosmislenu poruku sramotnoj prvakinji . Gol.hr. 5. listopada 2019. Pristupljeno 16. prosinca 2024.
- ↑ Gol.hr: Neviđena sramota u boksačkom svijetu: Trener naše Ivane Habazin nokautiran . Gol.hr. 5. listopada 2019. Pristupljeno 16. prosinca 2024.
- ↑ Dražen Brajdić: Ali Bashir: Brat Ivanine suparnice me zamalo ubio, a nudili su mi milijun da napustim Klička . Večernji list. 27. listopada 2022. Pristupljeno 16. prosinca 2024.
- ↑ Dean Bauer: Boksački spektakl u Zagorju: ‘To se u Hrvatskoj još nije dogodilo, a posebnu borbu posvećujem Draženu Petroviću‘ . Jutarnji list. 20. listopada 2022. Pristupljeno 16. prosinca 2024.
- ↑ Fight Site: Šteta! Ivana Habazin nije uspjela osvojiti pojas, Harper je na kraju izašla kao pobjednica nakon deset rundi. FightSite. 27. svibnja 2023. Pristupljeno 16. prosinca 2024.
- ↑ Gol.hr: Najavljen boksački spektakl: Ivana Habazin u Zagrebu napada četiri svjetske titule . 2. siječnja 2024. Pristupljeno 16. prosinca 2024.
- ↑ zagorje.com: Naša Zagorka sutra napada dva pojasa: 'Ovo je borba na sve ili ništa. Ako izgubim, to je to' . Zagorje.com. 19. travnja 2024. Pristupljeno 16. prosinca 2024.
- ↑ Fight Site:Ivana Habazin postala je svjetska prvakinja! Najbolja hrvatska boksačica treći put je na krovu svijeta . FightSite. 21. travnja 2024. Pristupljeno 16. prosinca 2024.