Marija Šoljan Bakarić (otok Hvar, 11. travnja 1913. — Zagreb, 22. prosinca 1996.), hrvatska pripadnica pokreta otpora u Drugome svjetskom ratu te društveno-politička radnica Socijalističke Republike Hrvatske.
Životopis
Rodila se je na otoku Hvaru predratne 1913. godine. Završivši osnovnu školu i gimnaziju, otišla je na studij u Zagreb gdje je studirala na Pravnom fakultetu. Okončavši studij, zaposlila se je kao privatna namještenica u Zagrebu.[1]
Tijekom studija pristupila radničkom pokretu. U tom je sustavu napredovala te je bila rukovoditeljicom ženske sekcije u Savezu bankovnih, osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika Jugoslavije (SBOTIČ). 1940. godine učlanila se je u KPJ. Bila je članicom Mjesnog odbora Narodne pomoći i članicom komisije za žene pri Centralnom komitetu Komunističke partije Hrvatske.[1]
NOB-u se priključila 1941. godine. Tijekom rata obnašala je razne stranačke i vojne dužnosti. Godine 1942. bila je među suosnivačicama lista Žena u borbi. Godine 1944. godine došla je na mjesto šefice Odjela za osoblje ZAVNOH-a. [1]
Poslije preuzimanja Jugoslavije po titoističkim partizanima 1945. godine, jedno je vrijeme obnašala dužnost načelnice odjela za osoblje Predsjedništva vlade NR Hrvatske. Od 1950. godine članicom je Republičke konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske. Predsjedala je Konferencijom za društvenu aktivnost žena Hrvatske i bila je dugogodišnjom urednicom časopisa Žene.[1]
Udala se je za visokog i državnog dužnosnika SFRJ, Vladimira Bakarića, sa kojim je imala dvije kćeri i sina. Umrla je 22. prosinca 1996. u Zagrebu i pokopana pokraj supruga na groblju Mirogoju.
Nagrade i priznanja
Nositeljicom je Partizanske spomenice 1941. i inih saveznih odlikovanja bivše Jugoslavije, od kojih se ističe Orden republike za zlatnim vijencem kojim je odlikovana 29. ožujka 1973. godine.[2]