Toggle menu
309,8 tis.
57
18
526,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Batokljun

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 524771 od 9. prosinac 2024. u 12:54 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Zamjena teksta - '<!--'''(.*)'''-->' u ' ')
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Batokljun
Status zaštite

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Passeriformes
Podred: Passeri
Infrared: Passerida
Natporodica: Passeroidea
Porodica: Fringillidae
Potporodica: Carduelinae
Rod: Coccothraustes
Vrsta: C. coccothraustes
Dvojno ime
Coccothraustes coccothraustes
(Linnaeus, 1758.)
Raspon
Rasprostranjenost C coccothraustes, žuto ljeti, zeleno stanarica, plavo zimi
Rasprostranjenost C coccothraustes, žuto ljeti, zeleno stanarica, plavo zimi

Batokljun (Coccothraustes coccothraustes) je ptica iz porodice zeba unutar reda vrapčarki[1]. Najbliži mu je srodnik zimovka. Vrlo su tihe i nenametljive, a obično se mogu naći u parovima ili malenim grupama.

Izgled

Batokljun ima ukupnu duljinu između 16,5 i 18 cm, raspon krila od 29 do 33 cm i težinu između 48 i 62 g. Imaju prilično zdepast izgled, a ženke su manje od mužjaka. Kljun je sive, metalne boje (svjetliji zimi nego ljeti), noge su kratke i ružičaste, rep je kratak, a oči su smeđe boje. Mužjaci imaju upadljivije perje od ženki. Glava je svijetlosmeđe boje, grlo crno, bočne strane vrata i leđa siva, krila tamnosmeđa, a trbuh sivkastosmeđ. Sredinom krila protežu se i tri linije, bijela, smeđa i plava.

Ishrana

Hrani se tvrdim plodovima, koje drobi svojim jakim kljunom i snažnim viličnim mišićima. Ti mišići mogu proizvesti silu koju stvara teret od 30 do 48 kg. Osim toga, hrani se i bobicama, pupoljcima i povremeno gusjenicama i kukcima. Mogu sažvakati i lišće masline. Često se hrane u grupama, naročito zimi.

Rasprostranjenost

Rasprostranjeni su u čitavoj Europi, istočnoj Aziji (uključujući i sjeverni dio Japana) i Sjevernoj Africi[2]. Obično nastanjuje listopadne šume, naročito ukoliko drveće daje plodove. Javljaju se i u parkovima i vrtovima. Mogu se naći i u zimzelenim šumama ukoliko u blizini postoji izvor vode. Zimi traže šume sa drvećem koje im pruža hranu, kao što su trešnje ili šljive.

Gniježđenje

Gnijezdi se jednom godišnje i to od travnja do lipnja.

Literatura

  1. Arnaiz-Villena, A.; Moscoso, J.; Ruiz-del-Valle, V.; Gonzalez, J.; Reguera, R.; Wink, M.; and Serrano-Vela, J. I. (2007.). "Bayesian phylogeny of Fringillidae birds: status of the singular African oriole finch Linurgus olivaceus and evolution and heterogeneity of the genus Carpodacus". Acta Zoologica Sinica svezak 53 (broj 5): str. 826. – 834.. http://www.actazool.org/temp/%7BC6BDA075-F92E-48AF-815F-98BED7C65FE5%7D.pdf Pristupljeno 14. prosinca 2009. 
  2. Arnaiz-Villena, A; Gómez-Prieto P, Ruiz-de-Valle V (2009.). "Phylogeography of finches and sparrows". Nova Science Publishers. ISBN 978-1-60741-844--3. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. studenoga 2013.. https://www.novapublishers.com/catalog/product_info.php?products_id=13642 Pristupljeno 7. svibnja 2014.