Tomislav Šegota (Novska, 19. travnja 1929. – Zagreb, 2. rujna 2014.), hrvatski zemljopisac.[1]
Životopis
Rodio se je u Novskoj. U Zagrebu je studirao zemljopis na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu. Na istoj je ustanovi doktorirao. Usavršavao se u Ujedinjenome Kraljevstvu. Radio je jedno vrijeme kao pomoćnik redaktora u Leksikografskome zavodu Miroslav Krleža. U suradničkom odnosu ostao je i dalje, ali kao vanjski suradnik, radeći na projektima poput Pomorske enciklopedije i Pomorskog leksikona. Od 1961., kad je doktorirao, zaposlio se na svom matičnom fakultetu u kojem je radio sve do mirovine 1999. godine. Status redovitog profesora stekao je 1978. godine. Područje njegova znanstvenog interesa bila klimatologija, s naglaskom na teoriju klimatskih promjena, fluktuacije morske razine i temperaturu zraka u kvartaru i kenozoiku, urbanu klimatologijom (Zagreb) te regionalni zemljopis Južne Europe, Australije i Oceanije.[1]
Od 1980. godine je članom suradnikom HAZU. Predsjedavao je nacionalnim odborom Međunarodne unije za kvartarna istraživanja (INQUA). [1]
Nagrade i priznanja
- Nagrada Ruđer Bošković 1972. godine.[1]
Djela
Među njegova djela spadaju:[1]
- Klimatologija za geografe (1976.)
- Geografija Južne Evrope (1982.)
- Svijet danas 4 (1987.) kao suauktor
- Geografija Australije i Oceanije (2000.).