Moj tata spava s anđelima
Moj tata spava s anđelima (naslov 1. izdanja) / Mali ratni dnevnik (naslov 2. dop. izdanja) je roman za djecu hrvatskog književnika Stjepana Tomaša. Tomaš ga je oblikovao kao niz dnevničkih zapisa.<ref name=mozaik>Moj tata spava s anđelima. Mozaik knjiga. Pristupljeno 12. veljače 2024.</ref>
Prvo izdanje objavio je nakladnik Mladost. Djelo je potresan je dokument groznih vremena velikosrpske agresije na Hrvatsku krajem ljeta i u jesen 1991. godine<ref name="jesu li"/>, dobu kad su hrvatski civili iskusili težak život zbog terorističke naravi velikosrpske agresije, u kojoj su djeca ostala grubo uskraćena za svakodnevne životne radosti i normalno odrastanje zbog obijesti, arogantnosti i silenosti velikosrba koji su u to vrijeme još uživali potporu međunarodne zajednice. Osobito su to osjetila djeca uz krajeve blizu granice sa Srbijom, pobunjeničkim krajevima u Hrvatskoj i uz granice buduće Republike Srpske u BiH. 1997. godine roman je doživio je i svoje ponovljeno, dopunjeno izdanje Mali ratni dnevnik. Drugo izdanje Moj tata spava s anđelima znatno je dopunjeno u drugom izdanju objavljenom 1997. pod naslovom Moj tata spava s anđelima / Mali ratni dnevnik. Od onda je izašlo preko 11 izdanja.<ref name=mozaik/> Istočnosrijemski pandan sudbine Hrvata za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku je književno djelo Antimemoari I. & II. - kako je umirao moj narod Marka Kljajića (nakladnik Hrvatska čitaonica "Fischer", Surčin).<ref name="jesu li">Davor Taslidžić: Povijesne daljine i blizine: Jesu li Hrvati u Srijemu devedesetih bili ljudi bez sudbine? . Glas Slavonije. 10. veljače 2024. Pristupljeno 12. veljače 2024.</ref>
Moj tata spava s anđelima je već 1994. prevedena na talijanski i objavljena u Milanu. Za drugo izdanje je u znatnoj mjeri dopunjena te objavljena 1997. godine pod naslovom Moj tata spava s anđelima / Mali ratni dnevnik i od onda je izašlo preko 11 izdanja. Izdanje iz 1997. prevedeno je na slovački i objavljeno u Bratislavi.<ref name=mozaik/>
Radnja
Mali ratni dnevnik je trilogija zapisa djevojčice osječke djevojčice Cvijete Zlatić u periodu od 1991. do 1993. godine.<ref name=lektire>Moj tata spava s anđelima. Lektire.hr. Pristupljeno 12. veljače 2024.</ref> Junakinja je dvanaestogodišnja Osječanka koja piše dnevnik od prvog tjedna školske godine 1991./1992., koja ne počinje nastavom, nego opsadom grada. U dnevniku je zabilježila svoja razmišljanja, događaje oko sebe, prepričala je razgovore s roditeljima i prijateljicama, uvrstila je pristigla joj pisma i pjesme koje čuje na radiju.<ref name=mozaik/> Opisuje svoje doživljaje i zbivanja u opkoljenome Osijeku, odlaske u skloništa, spoznaje o broju poginulih i ranjenih sugrađana, slušanju priča o srušenim kućama u susjedstvu, cjelodnevnom popravljanju kuće od razaranja što su ga počinili velikosrbi itd..<ref name=fokus>Fokus Stjepan Babić: O malome ratnome dnevniku, 8. prosinca 2006. </ref>
Prvi prvi dio trilogije je Moj tata spava s anđelima u kojima Cvijeta dijeli svoje zapise i razmišljanja. Drugo izdanje je nastavak i dopuna dnevničkih zapisa Sto pinkafeldskih dana. U njima su Cvijetini zapisi iz utočišta u Austriji. Treći dio je Mir, ali rat u kojem junakinja, nakon povratka u Osijek u ožujku 1992., dijeli zapise o prividno dogovorenom miru, no rat još uvijek traje. Sva tri izdanja objavljena su pod nazivom Mali ratni dnevnik 1993..<ref name=lektire/>
Pokušaji cenzure
Roman Mali ratni dnevnik je bio obveznom školskom lektirom za 6. razred od 1996..<ref name=fokus/> 2006. godine dogodio se pokušaj cenzure. Nastao je na valu snažnog međunarodnog pritiska na Hrvatsku nakon trećesiječnjaške smjene vlasti od strane velesila, neprijateljskih silnica iz inozemstva, mlaka i poslušnička držanja hrvatskih vlasti s obaju političkih krila prema tim pritiscima i nemoralnim izvoljevanjima, pokušajima zamjena teza i izjednačavanja krivnje za Domovinski rat od strane protivnika hrvatske države. Usljedili su posljedični medijsko-pravosudni progoni branitelja od običnih vojnika do najviših zapovjednika, domoljubnih novinara i književnika, gdje se događalo da protiv njih svjedoče neprijateljski vojnici i obavještajci. Prema svemu šta je bilo domoljubno i isijavalo hrvatski, ratni agresori, njihove pristaše i pokrovitelji krenuli su drskim kampanjama klevete i pokušajima cenzure, ne ustežući se ni od posezanja za najtežim optužbama, a koje su bile projekcija nedjela optužitelja i njihove rodbine koja je listom sudjelovala u velikosrpskoj pobuni i agresiji na Hrvatsku, što se u velikosrpskoj pobuni vidilo uz oružane akcije, čulo u glazbi (veličanja četničkih zločinaca iz Drugoga svjetskog rata i sl., svojatanja hrvatskog tla, huškalo razaranje Hrvatske), informativno-glazbenim sadržajima pobunjeničkih medija (novina, radija, televizije), klevetalo Hrvatsku u inozemstvu i dr. Takvo okruženje stvorilo je podlogu za zahtjeve u kojima bi se Hrvati trebali ispričavati što se nisu dali istjerati iz domovine, da se osjećaju krivi što su dignuli glas u svoju obranu, što su se branili i što su odlučili ne biti dijelom Jugoslavije, da pristanu na podređeni položaj u vlastitoj državi i da se vrati situacija iz Jugoslavije u kojoj su bili podređeni naspram manjine koja je uživala izvana nametnuti protežirani vladajući status, da zaborave tko je digao oružanu pobunu protiv nenaoružane Hrvatske, tko je razarao Hrvatsku, tko je negirao postojanje Hrvata kao naroda i hrvatskog jezika kao samosvojnog jezika.
Godine 2006. iz ogranka SKD Prosvjeta iz Donjeg Lapca (općine s većinskim srpskim stanovništvom), na inicijativu skupine roditelja uputili predstavku protiv te knjige ministru Primorcu, u kojoj su tražili "povlačenje te knjige iz obvezatne školske lektire jer je ksenofobična, puna govora mržnje i uvredljiva za srpsku manjinu u Hrvatskoj".<ref name=fokus/>