Moj tata spava s anđelima (naslov 1. izdanja) / Mali ratni dnevnik (naslov 2. dop. izdanja) je roman za djecu hrvatskog književnika Stjepana Tomaša. Tomaš ga je oblikovao kao niz dnevničkih zapisa.[1]
Prvo izdanje objavio je nakladnik Mladost. Djelo je potresan je dokument groznih vremena velikosrpske agresije na Hrvatsku krajem ljeta i u jesen 1991. godine[2], dobu kad su hrvatski civili iskusili težak život zbog terorističke naravi velikosrpske agresije, u kojoj su djeca ostala grubo uskraćena za svakodnevne životne radosti i normalno odrastanje zbog obijesti, arogantnosti i silenosti velikosrba koji su u to vrijeme još uživali potporu međunarodne zajednice. Osobito su to osjetila djeca uz krajeve blizu granice sa Srbijom, pobunjeničkim krajevima u Hrvatskoj i uz granice buduće Republike Srpske u BiH. 1997. godine roman je doživio je i svoje ponovljeno, dopunjeno izdanje Mali ratni dnevnik. Drugo izdanje Moj tata spava s anđelima znatno je dopunjeno u drugom izdanju objavljenom 1997. pod naslovom Moj tata spava s anđelima / Mali ratni dnevnik. Od onda je izašlo preko 11 izdanja.[1] Istočnosrijemski pandan sudbine Hrvata za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku je književno djelo Antimemoari I. & II. - kako je umirao moj narod Marka Kljajića (nakladnik Hrvatska čitaonica "Fischer", Surčin).[2]
Roman Mali ratni dnevnik je bio obveznom školskom lektirom za 6. razred od 1996., a onda su 2006. iz ogranka SKD Prosvjeta iz Donjeg Lapca (općine s većinskim srpskim stanovništvom), na inicijativu skupine roditelja uputili predstavku protiv te knjige ministru Primorcu, u kojoj su tražili "povlačenje te knjige iz obvezatne školske lektire jer je ksenofobična, puna govora mržnje i uvredljiva za srpsku manjinu u Hrvatskoj". Roman inače govori o djevojčici Cvijeti koja opisuje svoje doživljaje i zbivanja u opkoljenome Osijeku, odlaske u skloništa, spoznaje o broju poginulih i ranjenih sugrađana, slušanju priča o srušenim kućama u susjedstvu, cjelodnevnom popravljanju kuće od razaranja što su ga počinili velikosrbi itd..[3] Junakinja je dvanaestogodišnja Osječanka koja piše dnevnik od prvog tjedna školske godine 1991./1992., koja ne počinje nastavom, nego opsadom grada. U dnevniku je zabilježila svoja razmišljanja, događaje oko sebe, prepričala je razgovore s roditeljima i prijateljicama, uvrstila je pristigla joj pisma i pjesme koje čuje na radiju.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Moj tata spava s anđelima. Mozaik knjiga. Pristupljeno 12. veljače 2024.
- ↑ 2,0 2,1 Davor Taslidžić: Povijesne daljine i blizine: Jesu li Hrvati u Srijemu devedesetih bili ljudi bez sudbine? . Glas Slavonije. 10. veljače 2024. Pristupljeno 12. veljače 2024.
- ↑ Fokus Stjepan Babić: O malome ratnome dnevniku, 8. prosinca 2006.