Királyegyháza

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 521526 od 19. listopada 2023. u 01:07 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Királyegyháza je selo u južnoj Mađarskoj.

Zauzima površinu od 22,86 km četvornih.

Zemljopisni položaj

Nalazi se na 46° sjeverne zemljopisne širine i 17° 58' istočne zemljopisne dužine. Kotarsko sjedište Selurinac je 2,5 km sjeveroistočno, Senta je 3 km sjeverno, Kacsóta je 2,5 km sjeverozapadno, Sedijanaš je 2 km zapadno, Gredara je 3 km istočno, Natfara je 2 km južno, Sumony je 3,2 km jugozapadno, Magyarmecske je 3,5 km južno, Magyartelek je 4 km jugoistočno, Kisasszonyfa je 4 km jugoistočno, Tišnja je 6,5 km jugoistočno, a Szabadszentkirály (Sv. Kralj) je 4 km istočno.

Pruža se u smjeru jugozapad - sjeveroistok.

Upravna organizacija

Upravno pripada Selurinačkoj mikroregiji u Baranjskoj županiji. Poštanski broj je 7953.

Povijest

Nastalo je spajanjem dvaju sela i jedne pustare. Spajanje dvaju sela, Vásárosszentgála (Szent-Gál, Szentgál 45°59′51″N 17°57′25″E / 45.9975°N 17.9569°E / 45.9975; 17.9569 [1][2]) i Magyarszentivána(Szent-Iván, Szentiván[3][2]) naredio je ministar unutarnjih poslova 1938. godine.[4][5]

Cestom iz Selurinca prema jugu prvo se dolazilo do Vásárosszentgála 46°00′16″N 17°58′13″E / 46.0045°N 17.9702°E / 46.0045; 17.9702, a dalje ka jugu cestom u Magyarszentiván 45°59′37″N 17°57′41″E / 45.9935°N 17.9615°E / 45.9935; 17.9615.[6]

31. svibnja 1940. spojena su sela Magyarszentiván, Vásárosszentgála te pusta Gusztávműve (Rigó-puszta, 45°58′54″N 17°58′27″E / 45.9818°N 17.9741°E / 45.9818; 17.9741[7]) u naselje privremena imena Szentgálosiván. Današnje ime Királyegyháza usvojeno je 21. prosinca 1940. godine. Novo ime predložio je župnik György Nagy. Ime Rigó-puszta ostalo je u nazivu za željezničku postaju Királyegyháza-Rigó-puszta 45°59′22″N 17°58′20″E / 45.9894°N 17.9723°E / 45.9894; 17.9723.

Na starim hrvatskim zemljovidima Szentiván nalazi se pod imenom Sv. Ivan.[8]

Prvi pisani spomen sela Sv. Ivan (Magyarszentiván) potječe iz 1274. (S. Johannis), kasnije 1283. (Scenth Iwan). Ime je vjerojatno dobio po svecu zaštitniku seoske crkve, sv. Ivanu Krstitelju, mađarski prefiks koji se odnosio na materinski jezik stanovništva. Naselje je u 14. stoljeću bilo trgovište. Nije opustjelo ni za vrijeme turskog podjarmljivanja, kontinuirano je bilo naseljeno.

Prvi pisani spomen sela Sv. Gal Vásárosszentgál datira iz 1292. godine, u obliku Zenthgal. Ovaj naziv vezan je i za zaštitnika seoske crkve, sv. Gala Irskog (mađ. Szent Gál, lat. Sanctus Gallus). Atribut vásáros se odnosi na pravo naselja na održavanje sajma. Ovdje su se sigurno održavali sajmovi u 14. stoljeću. Za vrijeme turskog podjarmljivanja naselje je bilo naseljeno mjesto, ali je tijekom oslobodilačkih borbi protiv Turaka stanovništvo uništeno ili pobjeglo, a noviji stanovnici doseljavaju se tek početkom 18. stoljeća. Tijekom 16. stoljeća i Sv. Ivan i Sv. Gal bila su u vlasništvu obitelji Pálffy.

Promet

Nalazi se uz željezničku prometnicu Selurinac-Šeljin, koja obilazi selo sa južne i istočne strane. Južno od sela su dvije željezničke postaje.

Stanovništvo

Királyegyháza ima 1048 stanovnika (2001.). Stanovnici su uglavnom Mađari, svi ostali su ispod 1%: Romi, Hrvati i Rumunji.

Izvori

  1. Vásárosszentgál. Matricula.hu. Pristupljeno 19. listopada 2023.
  2. 2,0 2,1 Sumony. Matricula.hu. Pristupljeno 19. listopada 2023.
  3. Királyegyháza. Matricula.hu. Pristupljeno 19. listopada 2023.
  4. (1. prosinca 1938.) „Vármegyei szabályrendeletek és közérdekű határozatok”. Baranya vármegye hivatalos lapja XL (53). Pristupljeno 28. svibnja 2020.
  5. „A belügyminiszter egyesítette Magyarszentiván és Vásárosszentgál községeket”, Pécsi Napló, 3. prosinca 1938. Pristupljeno 28. svibnja 2020.
  6. Zemljovid područja Pečuha. ELTE. Nemzeti Kulturális Örökség Minisztériuma. Pristupljeno 19. listopada 2023.
  7. Gusztávműve. Matricula.hu. Pristupljeno 19. listopada 2023.
  8. Zemljovid Kraljevine Hèrvatsko-Slavonske i Vojvodine Sèrbske / po najboljim izvorima predielao Marko Halavanja. Zagreb : Franjo Župan, 1851.. Digitalna zbirka NSK. Pristupljeno 17. listopada 2023.

Vanjske poveznice