Pomorsko inženjerstvo
Pomorsko inženjerstvo je inženjerska disciplina koja obuhvaća: elemente mehaničkog, električnog, elektroničkog, softverskog i sigurnosnog inženjerstva primijenjene na proces inženjerskog projektiranja, gradnje brodova, održavanja i rada pomorskih plovila i struktura.[1] Brodogradnja uključuje: temeljna i primijenjena istraživanja, projektiranje, razvoj, vrednovanje (klasificiranje) dizajna i proračune tijekom svih faza životnog vijeka brodskog vozila. Glavne aktivnosti su: idejni projekt broda, njegov izvedbeni projekt, konstrukcija, ispitivanje, rukovanje i održavanje, porinuće i suho pristajanje. Proračuni dizajna broda također su potrebni za brodove koji se modificiraju (kroz pretvorbu, obnovu, modernizaciju ili popravak). Pomorsko inženjerstvo također uključuje formuliranje sigurnosnih propisa i pravila kontrole štete, kao i odobravanje i certificiranje dizajna brodova u skladu sa zakonskim i drugim zahtjevima.
Riječ "plovilo" uključuje svaki opis plovila, uključujući: fiksna plovila, ekranoplane i hidroavione, koji se koriste ili se mogu koristiti kao prijevozno sredstvo na vodi.
Glavni elementi pomorskoga inženjerstva su: hidrostatika i hidrodinamika.[2] Hidrostatika se odnosi na uvjete kojima je brod izložen dok miruje u vodi i njegovu sposobnost da ostane na površini. To uključuje: izračun uzgona, pomaka i drugih hidrostatskih svojstava kao što su obloga (mjera uzdužnog nagiba plovila) i stabilnost (sposobnost plovila da se vrati u uspravan položaj nakon naginjanja vjetrom, morem ili teretom). Hidrodinamika se odnosi na strujanje vode oko trupa broda, pramca i krme, te preko tijela kao što su lopatice propelera ili kormila ili kroz potisne tunele.
Galerija
Rekonstrukcija ureda pomorskog arhitekta iz 19. stoljeća, Aberdinski pomorski muzej.
Trup jahte koja je podignuta iz vode radi održavanja.
Plan broda s tri jarbola iz 1886.
Pomorska inženjerka na poslu.
.png)
