Preseljenje Poljaka iz Bosne i Hercegovine u Poljsku 1946. je bila mjera preseljenja stanovništva koju je poduzela Titova Jugoslavija. Bio je to prvi slučaj organiziranoga kolektivnog preseljavanja jedne nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini i u ondašnjoj Jugoslaviji, a zbio se je neposredno nakon završetka Drugoga svjetskog rata.[1]
Preseljeni su poljski katolici iz župe Gumjere i drugih šest župa s područja prnjavorskog dekanata u Banjolučkoj biskupiji.[2] Poljaci nisu imali izbora, nego su morali preseliti.[3]
Smjestili su se u župama legničke biskupije, uglavnom na području novogrođeckog dekanata u okrugu Boleslawcu – poglavito u tamošnjoj župi Oćicama.[2][4] Poljaci iz Gumjere ni nakon sedam desetljeća ne zaboravljaju svoga revnog župnika, svjedoka vjere, vlč. Antu Dujlovića. Dujlovićevi župljani su mu podigli i spomenik blizu župne crkve župe Ivanjske, rodne župe vlč. Ante Dujlovića.[5]
Izvori
- ↑ Božena Vranješ-Šoljan: Maria Szumska Dabrowska* o poljskim doseljenicima u Bosni 1935., Časopis za suvremenu povijest, sv.38 br.3 siječanj 2007.
- ↑ 2,0 2,1 am: Biskupu Komarici predana dokumentacija Istražne komisije za beatifikaciju vlč. Ante Dujlovića, narod.hr, 4. kolovoza 2015., pristupljeno 21. kolovoza 2015.
- ↑ HKR/KTA: Poljaci žele kanonizirati vlč. Antu Dujlovića, laudato.hr, 30. lipnja 2014.
- ↑ Katolici iz Poljske boravili u rodnoj župi vlč. Ante Dujlovića, svjedoka vjere i kandidata za oltar, Banjolučka biskupija, 3. kolovoza 2015. godine
- ↑ Katolici iz Poljske pohodili rodnu župu svoga župnika-mučenika Dujlovića. KTA BK BiH. 13. srpnja 2015. Pristupljeno 14. kolovoza 2023.
Vidi
- Husnija Kamberović: Iseljavanje Poljaka iz Bosne i Hercegovine 1946. godine, Časopis za suvremenu povijest. God. 30, br. 1, str. 95 – 104, Zagreb 1998.