Anorganski spoj
Anorganski spoj obično je kemijski spoj koji nema veze ugljik-vodik, odnosno spoj koji nije organski spoj.[1] Proučavanje anorganskih spojeva grana je kemije poznata kao anorganska kemija.
Objašnjenje
Anorganski spojevi su kemijski spojevi koji ne sadrže vezu ugljik-vodik (C-H), odnosno spojevi koji nisu organski spojevi. Anorganski spojevi se proučavaju u grani kemije koja se zove anorganska kemija. Anorganski spojevi čine većinu Zemljine kore, iako sastavi dubokog plašta ostaju aktivna područja istraživanja. Neki jednostavni ugljikovi spojevi često se smatraju anorganskima[2]. Primjeri uključuju:
- alotrope ugljika (grafit, dijamant, bukminsterfuleren itd.),
- ugljikov monoksid,
- ugljikov dioksid,
- karbide
Soli anorganskih aniona kao što su: karbonati, cijanidi, cijanati i tiocijanati. Mnogi od njih su normalni dijelovi uglavnom organskih sustava, uključujući organizme; opisivanje kemikalije kao anorganske ne znači nužno da se ne pojavljuje unutar živih bića[3]. Pretvorba amonijevog cijanata u ureu koju je izvršio Friedrich Wöhler 1828. često se navodi kao početna točka moderne organske kemije. U Wöhlerovoj eri bilo je rašireno uvjerenje da organske spojeve karakterizira vitalni duh. U nedostatku vitalizma, razlika između anorganske i organske kemije je samo semantička.
Anorganski spojevi se mogu klasificirati prema različitim kriterijima, kao što su:
- Vrsta veze: anorganski spojevi mogu imati ionske, kovalentne, kovinske ili međumolekulske veze.
- Vrsta elemenata: anorganski spojevi mogu sadržavati metale, nemetale ili metaloide.
- Vrsta strukture: anorganski spojevi mogu imati jednostavnu molekularnu strukturu ili kompleksnu kristalnu strukturu.
- Vrsta funkcionalne skupine: anorganski spojevi mogu imati različite funkcionalne skupine koje određuju njihova kemijska i fizikalna svojstva, kao što su oksidi, hidridi, halogenidi, sulfidi, nitridi, fosfidi itd.
Anorganski spojevi imaju široku primjenu u različitim područjima znanosti i tehnologije. Neki primjeri su:
- Anorganske soli se koriste kao gnojiva, konzervansi, eksplozivi, boje itd.
- Anorganski oksidi se koriste kao katalizatori, keramika, staklo, poluvodiči itd.
- Anorganski kompleksi se koriste kao lijekovi, senzori, magnetski materijali itd.
- Anorganski nanomaterijali se koriste kao biosenzori, nanomedicina, optoelektronika itd.
Izvori
- ↑ J. J. Berzelius "Lehrbuch der Chemie," 1st ed., Arnoldischen Buchhandlung, Dresden and Leipzig, 1827. ISBN 1-148-99953-1.
- ↑ Razlika između organskih i anorganskih spojeva Strephonsays
- ↑ Razlike između organskih i anorganskih spojeva Thpanorama