Anorganski spoj

Anorganski spoj obično je kemijski spoj koji nema veze ugljik-vodik, odnosno spoj koji nije organski spoj. Proučavanje anorganskih spojeva grana je kemije poznata kao anorganska kemija.

Anorganski spojevi čine većinu Zemljine kore, iako sastavi dubokog plašta ostaju aktivna područja istraživanja.

Neki jednostavni ugljikovi spojevi često se smatraju anorganskima. Primjeri uključuju: alotrope ugljika (grafit, dijamant, bukminsterfuleren itd.), ugljikov monoksid, ugljikov dioksid, karbide i sljedeće soli anorganskih aniona kao što su: karbonati, cijanidi, cijanati i tiocijanati. Mnogi od njih su normalni dijelovi uglavnom organskih sustava, uključujući organizme; opisivanje kemikalije kao anorganske ne znači nužno da se ne pojavljuje unutar živih bića.

Pretvorba amonijevog cijanata u ureu koju je izvršio Friedrich Wöhler 1828. često se navodi kao početna točka moderne organske kemije. U Wöhlerovoj eri bilo je rašireno uvjerenje da organske spojeve karakterizira vitalni duh. U nedostatku vitalizma, razlika između anorganske i organske kemije je samo semantička.

Objašnjenje

Anorganski spojevi su kemijski spojevi koji ne sadrže vezu ugljik-vodik (C-H), odnosno spojevi koji nisu organski spojevi. Anorganski spojevi se proučavaju u grani kemije koja se zove anorganska kemija. Anorganski spojevi čine većinu Zemljine kore, iako sastavi dubokog plašta ostaju aktivna područja istraživanja. Neki jednostavni ugljikovi spojevi često se smatraju anorganskima. Primjeri uključuju:

• alotrope ugljika (grafit, dijamant, bukminsterfuleren itd.),
• ugljikov monoksid,
• ugljikov dioksid,
• karbide

Soli anorganskih aniona kao što su: karbonati, cijanidi, cijanati i tiocijanati. Mnogi od njih su normalni dijelovi uglavnom organskih sustava, uključujući organizme; opisivanje kemikalije kao anorganske ne znači nužno da se ne pojavljuje unutar živih bića. Pretvorba amonijevog cijanata u ureu koju je izvršio Friedrich Wöhler 1828. često se navodi kao početna točka moderne organske kemije. U Wöhlerovoj eri bilo je rašireno uvjerenje da organske spojeve karakterizira vitalni duh. U nedostatku vitalizma, razlika između anorganske i organske kemije je samo semantička.

Anorganski spojevi se mogu klasificirati prema različitim kriterijima, kao što su:

• Vrsta veze: anorganski spojevi mogu imati ionske, kovalentne, kovinske ili međumolekulske veze.
• Vrsta elemenata: anorganski spojevi mogu sadržavati metale, nemetale ili metaloide.
• Vrsta strukture: anorganski spojevi mogu imati jednostavnu molekularnu strukturu ili kompleksnu kristalnu strukturu.
• Vrsta funkcionalne skupine: anorganski spojevi mogu imati različite funkcionalne skupine koje određuju njihova kemijska i fizikalna svojstva, kao što su oksidi, hidridi, halogenidi, sulfidi, nitridi, fosfidi itd.

Anorganski spojevi imaju široku primjenu u različitim područjima znanosti i tehnologije. Neki primjeri su:

• Anorganske soli se koriste kao gnojiva, konzervansi, eksplozivi, boje itd.
• Anorganski oksidi se koriste kao katalizatori, keramika, staklo, poluvodiči itd.
• Anorganski kompleksi se koriste kao lijekovi, senzori, magnetski materijali itd.
• Anorganski nanomaterijali se koriste kao biosenzori, nanomedicina, optoelektronika itd.