Sergio Rabar

Sergio Rabar (Rovinj, 28. ožujka 1948. — Rijeka, 4. veljače 2022.), general Hrvatske vojske. Osnivač i prvi zapovjednik 111. brigade ZNG.

Životopis

Rodio se u Rovinju. Završio je gimnaziju. S odličnim uspjehom završio vojnu akademiju KOV JNA. Službovao je u Sloveniji. Htio je službovati u Hrvatskoj, na što su ga odbili uz izjavu da JNA ne pravi republičke vojske. U Rijeci je od 1981. godine. Primijetio je sve jače srbiziranje JNA i diskriminirajuće stanje u vojsci i u politici. Do 1990. načelnik topničkog stožera 13. korpusa JNA. Boraveći na jednomjesečnom seminaru u Kruševcu u Srbiji prvi je put vidio maskirane četnike na skupovima i po ulicama. Uvidio je da ne će doći do mirnog razlaza u bivšoj državi, da sve ukazuje na skoro izbijanje rata te je ljeta 1990. godine napustio JNA (nosio je čin majora). Umjesto sigurnosti i plaće izabrao je neizvjesnost te je nekoliko mjeseci bio bez radnog mjesta i plaće. Koncem godine zaposlio se u MUP-u RH. Bio je načelnik OZ Rijeka. Prvi je zapovjednik 111. brigade Hrvatske vojske i jedini hrvatski general s prostora dviju županija, Istarske i Primorsko-goranske. U Hrvatskoj vojsci došao je do čina brigadnog generala. Bio u lokalnoj politici. Do listopada 2018. bio je predsjednik rovinjskog ogranka HDZ-a.

U Domovinskom ratu je s trojicom istomišljenika i časnika osnovao 111. brigadu ZNG, tada jedine oružane sile Hrvata u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji. Na svoju procjenu i odluku studenoga 1991. otišli su u Liku u obranu Hrvatske. U okršajima su stabilizirali bojišnicu, zatim prometnicu prema Dalmaciji deblokirali i osigurali sigurnost. Uz to su u bitci kod Otočca oslobodili 150 četvornih kilometara okupiranog teritorija i vratili pod ustavno pravni poredak RH. Težina i važnost tih bitaka sastoji se u tome što se u isto vrijeme vodila žestoka bitka za obraniti Vukovar, tada tonućeg u poraz, kao i bitka za Škabrnju a uz sve to Dubrovnik je bio blokiran. Poduzeli su uspješni napad na Drenov Klanac čime su deblokirali Otočac.

U politici bio je beskompromisni borac za Hrvatsku i za hrvatsku Istru. Kao vijećnik HDZ, žestoko se suprostavljao talijanašima iz IDS-a koji su sproveli Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina na štetu većinskog hrvatskog naroda. Instrumentaliziranjem Talijana, vodili se politiku za rashrvaćivanje svega što predstavlja identitet hrvatskog naroda u Istri, pa je tako IDS iskoristio 6,03 % pripadnika talijanske nacionalne manjine za nametnuti dvojezičnost nad 67% stanovnika Istre. U gradskom vijeću Rovinja protivio se samovolji IDS-ovih vijećnika, predsjednika Gradskog vijeća i gradonačelnika Rovinja, protiv njihove sustavne talijanizacije u gradu Rovinju i cijeloj Istri. Zanimljivo je i indikativno da je svojevremeno jedan predsjednik Gradskog vijeća Rovinja nije želio da se dodijele nagrade stanovnicima Rovinja koji su dali poseban doprinos u Domovinskom ratu. Zbog njegovih oštrih istupa događalo se da su vijećnici IDS-a napuštali Gradsku vijećnicu.

Citati

„Ja ne mrzim Talijane. Želim da se to zna. Mi s njima moramo imati suživot. I zadovoljstvo da smo tu, na ovom prostoru, zajedno. Ali neke se stvari moraju znati. A to je da su mnogi od njih instrument IDS-a pomoću koje ta stranka ostaje na vlasti. No ima tu, kod nas u Rovinju, talijanske politike koja je neprihvatljiva. Iredentisička je. Protiv nje se borim”

()

Vanjske poveznice

• Glas Istre SERGIO RABAR Ja ne mrzim Talijane, ali u Istri se provodi talijanizacija. Politika IDS-a je pogubna. NJIMA NE TREBA HRVATSKA
• Glas Istre IDS-ovci napustili Vijećnicu za vrijeme Rabarovog izlaganja, a on im poručio: TAKO SU I ČETNICI BJEŽALI OD MENE